Do kad se moram na rat vraćati,
do kad ću izgubljeno plaćati?
Kad ću prestat tugovati,
do kad ću srcem trgovati?
Kod mene još uvijek lete granate,
mene još uvijek križevi rata pate.
Preskočio jesam pola života,
po glavi ratni vihor zastave mota.
Zaspati pucanj često brani,
odmor čeka svoje vrijeme postrani.
Spas moj je u svakom novom slovu,
dal` mački il` mišu, ne znam, al` svakako u lovu.
Post je objavljen 04.06.2009. u 20:03 sati.