svima nam se zasigurno barem jednom u životu desilo da smo bili uvjereni da je nešto točno, i čak smo se usudili teoretizrati i filozofirati o pojedinim temama, bili smo najpametniji, no kasnije se pokazalo da je naše uvjerenje bilo krajnje bezobrazno netočno, što najčešće dovodi do trenutnog akutnog razočaranja/depresije, a rijeđe i do neuroze ili samoubojstva.
tako sam ja prije nepunih tjedan dana nešto naveliko razmišljao o mistici broja PI (3.14, naravno). kako sam nekad davno obrađivao broj sedam, to ne bi trebalo biti ništa čudno, već samo nekakav podsjetnik o mojem nekadašnjem opsesivnom proučavanju brojeva. no, da skratim, ovdje ipak nije riječ o samom izračunavanju broja pi ili o nekoj njegovoj enigmi, već o nećem sasvim drugom.
dakle, da prijeđem na stvar. jedne večeri odgovarao sam s prijateljem na pitanja u nekom časopisu, i pojavilo se zanimljivo pitanjce: kako drugačije zovemo broj pi? i ja, kao iz 305'mm topa ispalim: "rudolfov broj, legendo!". prijatelj me smeteno pogledao, zakolutao očima, i rekao: "ček malo, tu ima samo "ludolfov broj", "paganinijev broj", "prengin broj" i "peti jahač apokalipse". ja na to pobjedonosno odgovaram: "haha, zajebali su. nije ludolfov, nego rudolfov, blasfemični heretici!". prijateljeve oči sve su se više okretale prema unutrašnjosti njegove glave, pa mu je pogled postao mutan. priznao je da je on do tog trenutka vjerovao da se pi doista naziva "ludolfovljevim brojem". i tada sam počeo sumnjati. isprva tek vrlo malo, no dovoljno da okrenem nekoliko brojeva i posjetim nekoliko adresa koje su me natjerale na paničan ispad. doista, informacije iz raznih povjerljivih (i pouzdanih) izvora potvrdile su mi da sam, na svoj vlastiti užas, nekih 5-6 godina živio u groznoj zabludi. srušio se moj (ionako prepoznatljivo nestabilan) matematički svijet. nekoliko trenutaka sam proživljavao, vjerovali ili ne, pravu kalvariju. no ipak, preskočio sam sve stadije i odmah doskočio do prihvaćanja, afirmacije, tj izašao sam iz spilje, kako bi rekao drug platon. i zaslijepila me svijetlost.
male stvari su zanimljive. makar bile i zablude. dokle god ću se na njih moći osvrnuti i proanalizirati ih, zaboravljajući na trenutak na potencijalne velike stvari koje me čine užurbanim i nesmotrenim, znat ću da one postoje, da sam ih svjestan, da ih primjećujem, da sam sretan. a to nije mala stvar. pozdrav + be merry (FML)
Post je objavljen 04.06.2009. u 18:53 sati.