Dođi...
nebo je ušlo kroz moj prozor
i sve su zvijezde legle pod moj jastuk
Osjetila sam koru drveta
i razumijela govor ptica pred neko jutro
Mjesec me zagrlio
vile su noćne zaplesale
Ponovno
potraži me
bit ću sramežljiva za tebe
zbunjena i plašljiva ko srna
Pravit ću se da sam dobra
da nisam svu noć divljala livadama
musava od trešanja slatkih
u neko jutro rano rano
da budem lijepa nekome
u potoku da se umivam
s gorskim vilama da snivam....
......došao si....
jer bio si najpotrebniji....
zbog lelujanja zraka,
podrhtavanja i čudnih bolesti
( dijagnoza je odavno postavljena)
svi bolovi prestaju i odlaze...
Ti promatraš
da li su se promijenile crte na mom licu
i ništa ti ne mogu sakriti
neodređeno se smiješim
i trpam komadiće nježnosti
duboko u džep
za zalihu...
Post je objavljen 03.06.2009. u 21:55 sati.