Evo, prvenstvo je iza nas. Ponosno i uzdignuta čela izašli smo kao
borci iz rovova koji su odnijeli veličanstvenu pobjedu. Ali ne, ne
mislim na ovu pobjedu protiv Dubrave, već na pobjedu djece koja su uspjela od dna krenuti s tri igrača i dostići ovo što smo danas.
Na žalost prisjetimo se jesenskog dijela natjecanja kada se ekipa još slagala jer je većina djece proljetos bila otišla. Tada u jesenskom dijelu,
kako nismo imali sreće, uz to smo bili i tzv. laki bodovi za klubove.
Iako teško, niti tada nismo gubili vjeru u uspjeh. Znali smo da imamo
klince za pravu ekipu, da smo pokriveni na svim stranama te da ćemo
sigurno uspjeti. Jesenski dio završili smo na 10.mjestu.
Uz toliko nesretno primljenih golova dogodio se Jelenovac kada
ispadamo bez poraza.
I onda je puklo, počela je zimska liga MARA. Trener je posložio ekipu
koje je polako nizala pobjede i odmah se vidjelo da imamo velike šanse
za bolju poziciju u proljetnom dijelu prvenstva, ali to tek treba
dokazati.
Počelo je, prva utakmica s HAŠKOM, vani zima i vjetar, strašno teški
uvjeti za igrat, a bome i gledat. Utakmicu dobivamo 3:1 te smo
proglašeni kao nezgodan protivnik. Vjerojatno se mislilo da je pobjeda
slučajna. Ali ne, uslijedile su pobjede protiv Trnja, Croatije iz
Sesveta, Kustošije, Ponikvi, Zeta i Dubrave. Remizirali smo jedino sa
Španskom dok smo izgubili od Dinama, Zagreba i Dragovoljca.
Sve je to plod jednog teškog rada našega, toliko osporavanog, trenera
koji je za te klince dao doista sve i u tome uspio.
Zato kapa do poda svim klincima i jedno Veliko HVALA što ste se borili
i što ste nas roditelje učinili još ponosnijima.
HIMALAJA TRES!
Pozdrav,
Bobo
Post je objavljen 03.06.2009. u 19:35 sati.