Marketing
NO SMOKING
Kad se netko popne na vrh nebodera ili mosta s namjerom skočit u dubinu, zajednica će preko svojih službi učinit sve da samoubojicu spriječi u nakani i spasi mu život. Čak riskirajući živote svojih policajaca, vatrogasaca i ostalog interventnog osoblja. Kad se neko naguta tableta zbog ljubavnih jada ili loših ocjena, zajednica će opet učinit sve da spasi svog člana. I bez da ga pita za dopuštenje.
Zajednica je ocijenila da konzumiranje raznoraznih prirodnih i sintetskih droga izravno ugrožava živote konzumenata pa je takvu rabotu zakonski zabranila uz rigorozne kazne za počinitelje. Sve u cilju fizičkog i duhovnog očuvanja zdravlja svojih članova.
Nitko se normalan ne suprotstavlja stavu zajednice braneći nekakva osobna prava samoubojica ili narkomana da od svoga života čine što ih je volja.
Kad dođemo na alkohol tu počinje kolektivno i individualno licemjerje. Iako alkohol, odnosno alkoholna pića nije ništa drugo do opijat, često snažniji i od lakih narkotika, pa i sa trajnim i nepopravljivim posljedicama, zajednica uživanje alkohola dozvoljava, a nekad čak i potiče dozvoljavajući reklamiranje alkoholnih pića. I tićima u gnijezdu je jasno da je alkohol otrov te da njegova pretjerana (a što je to pretjerana?) konzumacija izravno i posredno ugrožava zdravlje i život konzumenta, socijalno stanje njegove okoline, a često je pogibeljno za osobe koje se nađu na putu alkoholiziranoj osobi. Zabrane se odnose tek na maloljetnike i posebna stanja kao što su vozači, piloti i slično.
Na zdravlje, a time i na život ljudi utječe i prehrana, pogotovo sve brojniji sastojci korišteni u prehrambenoj industriji. Zajednica s pravom propisuje što se smije nać u sokovima, slatkišima, konzervama, mesnim prerađevinama, a da ne govorimo o dječjoj hrani. Nismo još došli do toga civilizacijskog stanja pa da zajednica sustavno pomaže pojedincu odabrati zdravu, neškodljivu hranu, odnosno da zabrani ili smanji unos namirnica koji izravno narušavaju ljudsko zdravlje i time posredno rastereti zdravstveni sustav od nepotrebnih bolesnika.
Nedavno je hrvatska Vlada donijela propise kojima izravno poboljšava stanje, propise kojima loše navike i običaje, nezdrave navike i običaje nastoji promijeniti u poželjne. Samo budalama nije jasno da je pušenje aktivnost koja izravno ugrožava ljudsko zdravlje, odnosno brže ili sporije ubija pušače. Za razliku od pretilog čovjeka koji se (ne)svjesno ubija svojim salom, samoubojice koji pazi da ne skoči kome na glavu, tihog pijanca ili narkomana koji se ubijaju ne ugrožavajući svoju okolinu, većina pušača je još donedavno nesebično dijelila trovanje i ubijanje sa svojom okolinom, pa i onom najdražom, vlastitom djecom. Jedna od rijetkih nedvojbenih odluka hrvatske vlasti jest zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima, drugim riječima zabrana samoubijanja i ubijanja. Pušači su još i mirno prihvatili ovaj oblik diskriminacije u odnosu na nepušače, ali su se na zadnje noge digli ugostitelji, jer im pada poso. I što ćemo sad?
Hoćemo li dozvolit pušenje u zatvorenim ugostiteljskim objektima kako bi omogućili ugroženo poslovanje? Hoćemo li zaustavit pomak naprijed prema dobro uređenom društvu ili se čak vratit natrag. Apsurd je da se bune ugostitelji ako se zna da pušenje smanjuje ili ograničava osjetila okusa i mirisa za najmanje 50 posto. Ugostitelji bi trebali bit prvi u borbi protiv pušenja ukoliko iskreno žele da njihovi gosti uživaju u mirisima i okusima koje spravljaju. 
Post je objavljen 03.06.2009. u 17:58 sati.