Treći nastavak mojeg feljtona "Prošlost i budućnost ekologije" objavljen je na portalu alertonline. Povod je Svjetski dan okoliša, 5. lipnja. Kao i obično, evo nekoliko citata.
Novi predsjednik SAD uvodi radikalan zaokret u odnosu na prethodnika, koji je osam godina zadrto ponavljao kako je priča o utjecaju čovjeka na klimu "bjelosvjetska zavjera" usmjerena protiv interesa američke privrede (pišem "privreda", a ne "gospodarstvo", jer radi se o privređivanju!). Slična se promjena počela događati u Kini, čije je komunističko-kapitalističko vodstvo počelo priznavati da više ne može zanemarivati ekološka ograničenja.
Svjetonazorske ideje i smjernice obuhvaćaju i ono "treba", dok znanosti (kao prirodoslovna i društvena odnosno humana ekologija) proučavaju samo ono što "jest".
Ekologizam je sustav ideja zasnovan na ekologiji kao znanstvenoj disciplini. To je jedna "ideologija": riječ mnogima odiozna (uvelike zbog dvije zloćudne totalitarne ideologije 20. stoljeća, fašizma i boljševizma), koju ipak možemo koristiti u neutralnom značenju: "sustav ideja", koje imaju i svoju političku komponentu. U knjizi Suvremene političke ideologije (Zagreb, 2003.) Ravlić kaže da se ekologizam kao politička ideologija oblikuje krajem 1960-ih, te postaje »globalni pokret i ideologija s univerzalnom vizijom«, prevladavajući početne ograničene ciljeve zaštite prirode i očuvanja prirodnih resursa. Štokholmska konferencija »pokazala je da je ekologizam postao politički prihvatljiv i važan za mnoge zemlje u svijetu«.
Zelene političke stranke, koje se pojavljuju 1970-ih godina, zasnivaju se na ekologizmu. O njima ću pisati u slijedećem nastavku ovoga feljtona, povodom izbora za Europski parlamen