Kad sam već bila na obali zaljeva (ili barem onoga što je nekoć bio zaljev, a sada je delta Sumide stvorena nasipanjem umjetnih otoka), odlučih se prošetati po kvartu. Kao uvijek, kontrasti modernog i dotrajalog su fotogenični.

Većina tog dijela Tokya novijeg je datuma, s podosta impresivnih nebodera. Pa puštam slikama da govore:


Blizanci spojeni mostom pri vrhu, s trojčićem u pozadini.

To se zove neboderom...

Jutro je bilo vrlo vlažno. Iznimno vlažno. Potpuno vlažno. Toliko vlažno da se jedva osjetila granica između zraka i rijeke/zaljeva.

Malo vedrine u dizajnu pješačkog nadhodnika.

Tokijske prometnice su prizor za sebe: most preko jednog od kanala Sumide.

Djeluje kao ugodno susjedstvo za život, ako vam ne smeta vlagurina i povremeni vonjevi s rijeke.

Japanci su čudni, ne samo umjesto pod zemljom žice radije povlače zrakom, nego čak i cjevovode preko kanala vode mostom.


Tipična neobična tokijska slika.

Volim brodove, pogotovo rabljene. :)


Već se bližilo 8 sati, pa eto službenika kako ide na posao (subotom, jadnik), dok mu dokoniji sugrađani ribičijaju.

Ručnik oko vrata služi za brisanje znoja, i redoviti je rekvizit Japanaca ljeti.
Još jedan od redovitih japanskih rekvizita, čak i kada nije kišno razdoblje.

Bauštelci su uvijek fotogenični. :)

Izložba dječjih crteža festivala u postaji podzemne, s naglaskom na glavnu atrakciju svakog ljetnog festivala - vatromet.

(iako sam provela cijelo ljeto u Japanu, uspjela sam propustiti sve vatromete... tsk)
Još dječjih djela iz podzemne: ovo su božanstva vjetra (gore lijevo) i groma (ostala tri).

Još slika na Photobucketu.
Post je objavljen 03.06.2009. u 16:33 sati.