A sad okrećem ploču. Skrivam Franju Josipa, cara Aleksandra onog čuvenog: Čuvajte mi Jugoslaviju, regenta Pavla, Pavelića, Tita, Tuđmana, Mesića i na drugu vidljivu stranu dolazi Joker (da, daJack Nicholson, a ima i drugo ime Kerum sa malom Floramy)
Šala bila , šala bu . Za vikend i nešto malo dalje, do jučer poslijepodne,u kući smo imali tri vjenčanja i zamalo jedan sprovod. Mladenci su dovukli dva psa,mamu i njenog sina, malenog, a moja unuka je dovukla malu macu. Ja imam kraljicu Laru.
A bila je i krizma u malom hotelu do moga stana. Cika i vika. Umilni dječji glasovi i još umilnije pjevanje. Lara nije znala tko joj glavu nosi. Maca ko' mali Jerry trči po kući. Lara za njom . Mama pas i malenki psić u drugom djelu stanu plaču mama, tata, mama, tata, mi se dogovaramo kuda, kamo i što i hop odjednom mala maca u krvi i trzajima.
Ja zgrabim Laru, ali kasno je. Konsternacija plač i suze. Zovem veterinara, nedjelja je i ne znam hoću li ga naći, tresem se. On ne može, kaže, ali kolega je dežuran do 11 h. Tražim telefon i mucajući objašnjavam kolegi što se dogodilo . Ljubazan je, pričekat će. Moj sin i unuka s macom, koja još hvala Bogu diše, u veterinara.
I sad maca već četvrti dan na glukozi i nekom sredstvu za smirenje leži u kutiji za postole, umotana i zbrinuta. Nadamo se preživljavanju. Tepamo je i mazimo.
Lara je dobila. Još se skriva po kantunima podvijena repa. Jasno je da ga nije htjela pojesti jer da jest maca ne bi preživjela. Tješimo se.
Slijedi ona poznata rečenica iz prodajnih priča: Ali to nije sve. Na izletu, pazite isti dan, maleni pas, sin strada- neki veliki pas je nezgodno skočio na njega i slomio mu nogu.
Jadničak cvili, jer se prvi tren nije znalo što je, Rtg radi tek u ponedjeljak. Kuća nalik na bolnicu. Sutradan na Rtg-eju vidi se fraktura, na sreću, bez dislokacije. Udlaga je tu i psić oprezno hoda na tri noge. Jadničak.
A mi, a moji, a vaši???
Glava mi je ko' Cocin bubanj. Ne znam o kojem se Coci radi (znam što mislite ali nije), ali to je kućna uzrečica, kad je glava ko' Cocin bubanj. Kad bih mogla sve ispričati bilo bi stavite pamet na komediju. To je onaj ljubljeni sin (najozbiljnije ga puno volim) koji mi je svojevremeno savjetovao: Zamisli život u ritmu muzike za ples i igraj igraj…..
Trebate ga sad vidjeti. Trodnevna brada. Uvjeren je da nas je definitivno previše, a prostor je premali i nećemo svi stati, bit će teška gužva, padat će kiša, huricani, tcunamiji i razne druge katastrofe, glad, apokalipsa drugim riječima,a ja njemu sad kažem: zamisli život u ritmu muzike za ples i igraj….
Post je objavljen 03.06.2009. u 08:40 sati.