Jadransko more je ogranak Sredozemnog mora koje odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka, te Apeninskog gorja od Dinarskog gorja.
Površina mu iznosi 138 595 km2, duljina 738 km, prosječna širina 159,3 km, prosječna dubina 173 m.
Ime Jadranskog mora postoji još od antičkih vremena. Na latinskom je glasilo Mare Hadriaticum. Ime vjerojatno potječe od grada Adrije ili Hadrije, što je bio naziv samo za sjeverni dio zaljev. Poslije je počelo označavati cijeli zaljev.
Balkanski Slaveni su prvotno zaljev nazivali Sinje more.
talijanski: Mare Adriatico
slovenski: Jadransko morje
hrvatski: Jadransko more
crnogorski: Jadransko more
bošnjački (bosanski): Jadransko more
albanski: Deti Adriatik
njemački: Adriatisches Meer
engleski: Adriatic Sea
poljski: Morze Adriatyckie
Jadransko more je pretežno zatvoreno more povezano s Jonskim morem i preko njega Sredozemnim morem. Granica Jadranskog i Jonskog mora su Otrantska vrata široka 75 km između Italije i Albanije.
Jadransko more je pretežno plitko. Sjeverno od Pule mu dubina ne prelazi 50 m, a sjeverno od Zadra 100 m (taj prostor je za vrijeme ledenog doba bio na kopnu). U južnom dijelu Jadranskog mora se nalazi udubina u kojoj dubine naglo padaju (najveća dubina je 1233 m).
Jadran je relativno toplo more - temperatura mu ne pada ispod 11°C. Prozirnost mu je također velika. Važno svojstvo morske vode je i slanost ili salinitet kojom se iskazuje ukupna količina svih otopljenih soli u 1000g morske vode.
Karakteristika hrvatske obale je izrazito velika razvedenost, dok je talijanska obala mnogo ravnija. Također je hrvatska obala izrazito visoka (uz obalu se pružaju planine, osim u prostoru Zadra i zapadne Istre), dok je talijanska obala niska. Razvedenost obale je posljedica potapanja planinskih reljefnih oblika zbog otapanja leda nakon ledenog doba (tada se je razina mora izdigla 100 m, te su vrhovi nekadašnjih planina postali otoci, a doline zaljevi i morski prolazi). Posljedica toga je da smjer pružanja otoka prati smjer pružanja planina na kopnu. To je prvi put uočeno na obali Dalmacije, te se u cijelom svijetu takav tip obale naziva dalmatinski tip obale.
Morske struje su u Jadranskom moru tople te teku uz hrvatsku obalu od juga prema sjeveru, a uz talijansku od sjevera prema jugu. Morske mijene nisu pretjerano izražene.
Hrvatska obala Jadranskog mora se smatra najčišćim morem u Europi. Istovremeno je talijanska obala pretežno zagađena (zbog zagađenja koja donosi rijeka Po). Srećom to zagađenje pretjerano ne utječe na hrvatsku obalu zbog smjera morskih struja.
Salinitet:
Prosječni salinitet u Jadranu je 38.3 g po mililitru. U sjevernom dijelu salinitet je manji nego u srednjem i južnom dijelu zbog utjecaja rijeke Po.
Temperatura mora:
Prosječna temperatura mora iznosi 11 ÚC. Tijekom zime, more je najhladnije i površinska temperatura iznosi oko 7 ÚC. U proljeće površinska temperatura diže se i do 18 ÚC, a ljeti temperatura iznosi oko 22 – 25 ÚC, a u sjevernom dijelu i do 27 ÚC.
Valovi:
Valovi su u Jadranu posljedica vjetrova. Što je veća udaljenost veći su i valovi. Snaga ovisi o konfiguraciji i izloženosti obale. Visina valova kreće se između 0.5 i 1.5m.
Meteorološki podaci
Klima:
Klima na Jadranu je tipična mediteranska s blagim i kišnim zimama i vrućim i suhim ljetima. Ljetne temperature u Srpnju dosežu do 34 ÚC u sjevernom dijelu dok u južnim predjelima one idu i do 38 ÚC. Najniže temperature zimi su zamijećene u sjevernim predjelima Jadrana (do – 16 ÚC).
Vjetrovi Bura, Jugo i Sjeverozapadnjak su oni koji pušu najčešće.
Bura je suhi hladni vjetar koji puše smerom sjever – sjeveroistok preama istoku – jugoistoku, a smjer je uvjetovan konfiguracijom tla. Bura puše zimi. Ljeti obično traje jedan dan ili čak nekoliko sati dok zimi zna puhati i po dva tjedna.
Jugo je topao i vlažan vjetar koji puše smjerom istok – jugoistok prema jugu – jugozapadu. Posljedice juga su visoki valovi i kiša. Karakterističan je za južni Jadran. Ljeti obično puše do 3 dana, a zimi zna puhati i po 3 tjedna.
Maestral je dnevni toplinski povjetarac koji puše iz pravca sjeverozapada. Puše u razdoblju od proljeća do jeseni i to tijekom dana. Često mijenja smjer.
Burin je vjetar koji puše u pravcu suprotnom od Maestrala. Najjače puše pred zoru,a nakon toga naglo prestaje. Puše noću iz pravca sjever – sjeveroistok u sjevernom Jadranu te iz pravca istok – jugoistok na južnom Jadranu.
Razina mora:
Hidrometeorološki institut pruža informacije o prognozi vremena na VHF frekvencijama obalnih radio postaja i lučkim upravama. Također se emitiraju na FM radiopostajama ili na kraju vijesti u dijelu o prognozi vremena za pomorce.
Komunikacija i usluge Nautičkog radija:
Radio usluge za zaštitu ljudskih života i sigurnost navigacije pruža Plovput iz Splita, preko radiopostaja Split, Dubrovnik i Rijeka. Prema globalnom morskom sigurnosnom sistemu (Global Maritime Distress and Safety System - GMDSS), kanal za automatski prijem poziva upomoć je kanal 70 nakon čega se komunikacija prebacuje na kanale obalnih postaja (16 ili 10). GMDSS je u uporabi od 1999 i prisutan je na VHF kanalu za pozive upomoć – kanal 16. Za direktan poziv u lučku kapetaniju koristi se kanal 10.
Plava zastava:
Plava zastava je projekt kojemu je cilj očuvanje mora i obala, a od 2000.g. porširio se na svjetske razmjere. Plava zastava simbolizira očuvana, sigurna i ugodna mjesta za zabavu, odmor i razonodu, ali isto tako uključuju elaborirane sisteme upravljanja resursima i održivom razvoju u turizmu. Plaže i marine koje imaju plavu zastavu nude kvalitetnu uslugu, imaju čiste obale te se vodi briga o urednosti i adekvatnoj opremljenosti. Plava zastava daje se na period od jedne godine, a postavlja se početkom Lipnja. Za svaku godinu potrebno je ispuniti upitnik o kriterijima da bi se dobila dozvola za produženje postavljanja zastave.
O Hrvatskoj
Zemljopisni položaj:
Hrvatska se prostire od krajnih istočnih rubova Alpi na sjeverozapadu do Panonske nizine i obala Dunava na istoku, središnji joj dio pokriva planinski masiv Dinare, a južni joj dio završava na obali Jadranskog mora.
Površina:
Kopneni dio iznosi 56.542 km2, a površina teritorijalnog mora 31.067 km2.
Napučenost:
4.437.460 stanovnika; nacionalni sastav: većina stanovništva su Hrvati; nacionalne manjine su Srbi, Slovenci, Mađari, Bošnjaci, Talijani, Česi i ostali.
Državno uređenje:
Hrvatska je višestranačka parlamentarna republika.
Glavni grad:
Zagreb (779.145 st.) gospodarsko, prometno, kulturno i akademsko središte zemlje.
Dužina morske obale:
5835 km, od toga 4058 km obale otoka, hridi i grebena.
Broj otoka, hridi i grebena:
1185; najveći otoci Krk i Cres; nastanjenih otoka je 50.
Najveći vrh:
Dinara 1831 m/nm
Klima:
U Hrvatskoj postoje dvije klimatske zone; u unutrašnjosti prevladava umjerena kontinentalna klima, djelomice i planinska, dok područjem uzduž jadranske obale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana; suha i vruća ljeta, blage i vlažne zime; prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C; prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C; temperatura mora zimi je 12°C, a ljeti oko 25°C.
Novac:
kuna (kuna=100 lipa). Valute se mijenjaju u bankama, mjenjačnicama, poštama, putničkim agencijama, hotelima;
Službeni jezik i abeceda
Hrvatski jezik i latinica
Religija
Većinu populacije čine Rimokatolici,a od ostalih tu su Ortodoksna vjera, Muslimani te ostali pravci kršćanstva.
Povijest i kultura
Hrvatska je uistinu jedinstvena ne samo po svom kristalno čistom plavom moru već i po različitim kulturama koje su se tisućlječima izmjenjivale,a ponekada i spajale jedna u drugu.
Jadransko more ne samo da je smješteno u Mediteranu već zadire u samo srce Europe te je zbog toga jako ekonomično za povezivanje Europe i istoka. Gore navedeni razlozi također su uzrok tomu da je Jadran kolijevka drevnih civilizacija. Mnogo materijalnih dokaza napokon su počeli izlaziti na vidjelo iz mračnih dubina Jadrana koji govore tomu u prilog. Obala Jadrana bila je naseljena već u kameno doba,a postoje dokazi da je i većina otoka koji su bili pristupačni u to doba bili naseljeni (primjer: arheološka nalazišta na otoku Hvaru i Palagruži). Zahvaljujući geografskim karakteristikama obale sa mnogim uvalama i prolazima, obalni je pojas uvijek bio važna trgovačka i nautička ruta.
Arheološka nalazišta isto tako potvrđuju da su u 6. st. pK Grci morem trgovali s Ilirima te da su na ovim područjima osnovali svoje kolonije.
Kasnije su došli i Rimljani koji ne samo da su gradili palače i odmarališta nego su proveli dobar dio vremena na moru pa tako postoje brojna podvodna nalazišta između Pule i Cavtata. Najviše pronađenih predmeta su amfore koje su se u to doba koristile za pohranu gotovo svega: od vina preko ulja do parfema. Svaki put kada zaronite, zasigurno ćete naći ostatke antiknih brodova i njihovih tereta. Jedan od najvažnijih nalazišta iz toga doba su ostaci velikih lončanih spremnika koji su bili ugrađivani u brodove za prijevoz rasutog tereta (žito itd.) Jedno takvo nalazište nalazi se blizu Cavtata dok je drugo blizu Murtera.
Nova era svanula je nakon dolaska Slavena,a taj period obilježen je stalnom borbom za nadmoć i obranu od raznih neprijatelja. Eminentni Dubrovnik ustrojen kao republika imao je važnu ulogu u kulturi i trgovini. Kao podsjetnik na ta vremena služi olupina broda iz 17. st. – galija koja je plovila iz Venecije prevozeći razna stakla i druge vrijedne predmete,a pretrpila je udare topova i potopila se kraj otoka Olipa na Dubrovačkoj obali.
U 18. st. Napoleon je vladao kratko vrijeme nakon čega je na vlast došla monarhija Austrija. Slijedećih sto godina italija i Austrija borile su se za prevlast na obali,a stvar je kulminirala bitkom na Visu 1866. Austrijska flota koju je predvodio admiral Tegetthoff sa zapovijednog broda Erzherzog Ferdinand Max suprotstavila se admiralu Persanu, zapovijedniku Talijanske flote. U bitci je Persano bio poražen na svom brodu Re d'Italia od strane Tegetthoffa pa se Talijanska flota povukla poražena.
Dokazi iz tih vremena mogu se naći kako na obali tako i u moru u olupinama i ostacima nekada velikih brodova. Period Austro – Ugarske vlasti slijedio je nakon toga. Građene su luke i utvrđivane, a trgovina i brodogradnja su procvale. Tijekom dva Svijetska rata, Jadransko je more bilo jedno od važnijih poprišta te isto tako postoji dosta olupina koje idu tomu u prilog. Na primjer, pokraj Pule (koja je u to doba bila važna strateška i vitalna nautička luka) dosada je pronađeno 20 olupuina i to podmornica,razarača i torpedo-brodova.
Jadransko more je oduvijek bilo važna morska ruta između istoka i zapada,a to se i dan danas može vidjeti zbog brojnih relikvija koje nas podsjećaju da prošlost ne treba zaboravljati nego bi nas ona trebala učiti kako kreirati svoju budućnost.
Post je objavljen 02.06.2009. u 23:40 sati.