Ne čujem
( Ovo mi je ispričao don Tome)
Dok je išla ona serija na telki , „Ćiu ćiu tup“, dobar dio ženske čeljadi se bio zaljubio u onoga zgodnega popa, (odnio vrag i televiziju), i tako je pao tabu da se popi ne smiju dirati žemskih pa su žemske krenule masovnije ići u crikvu a pogotovu ako je pop bokun za oko.
I oni su živa bića a kako reče velečasni: „ I mi smo ljudi a one potribe imam i viška“, pomolali su osjećajima i bogami ufati se župnik Kate i nagovori je da zatrudni sa mužom, kao onda nije grijeh činit one stvari jer ne mora šaltat u rikverc i prosipat sjeme, a to je grijeh.
He,.... ali je navikla maca na ribu, pa kad je rodila muškića i jopet je počelo svrbit nastavi pop i dalje sumporavat i glumit vatrogasca, i bogami je to duralo jedno lijepo vrijeme dok se nije počelo šuškat. Ljudi ka ljudi, ne mogu mučat i gledat svoja posla ili je to iz straha da i njega ne zapadne slična sudbina , da mu se ne poveća dječji doplatak.
Kad je već bilo jasno, kad su i kokoše o tome pričale, odluči se Markan na osvetu.
A kako se mo'š popu osvetit? ( Ovo POP, kao skraćenica znači : „Pater omnium pauper“, što oće reć, otac svih siromašnih, ali meni svećenik veli da nije to?)
Kako ćeš mu se osvetit kad nema žene, nema djece (?) ni kučeta ni mačeta. Jedini način je ošinut ga po žepu i ako ni to nije ništa jer si opet vjernike oštetio, no zadovoljština u svakom slučaju jest.
Naš ti se Markan jedne večeri kad je iša na sviću odluči pozabaviti se popovom konobom.
Lijepo i tiho kako već i je vrijeme kad se ide na sviću, lipanj mjesec i on ti okolo tri ure iza ponoći kad i duša spava, dođe do malog otvorenog prozora od konobe na kome su željezne šipke i posvitli lampadinom unutra. Dobro bogami, kako i treba. Pršuti su bili blizu prozora da ih vata arija, nema šanse ući pored onih šipki. No on ti ostima udri i jednog po jednog smakne sa kuke i između željeza provuče pa u barku. Bilo ih je pet komada.
Ništa se nije znalo o tome niti je pop ikome zborio. No on je pensao što se i kako moglo dogodit i ko mu je „dobročinitelj“ što ga je oslobodio „svinjarije“. Pustio je da prođe neko vrijeme a onda je počeo prigovarat Markanu kako ga nema u crkvi, kako dugo nije bio na ispovijedi, a čeljade uvijek griješi i neka dođe oprati svoje grijehe.
Za čudo Markan pristane i reče mu da u subotu dolazi na ispovijed.
Stane Markan ispred rešetke od ispovjedaonice a svećenik unutra i započne sa pitanjima očekujući odgovore. Prvo bješe jeli bludno zgriješio, a Markan će:
- Oče ode se ništa ne čuje.- Pita svećenik opet, ma se ponovo ništa ne čuje.
- Markane nestali su mi pršuti.-
- Oče ode se ništa ne čuje.-
- Markane zgriješio si, vrati one pršute Bog će ti oprostit.-
- Ama oče, ništa se ne čuje.
Povuci potegni, bruse jedan drugome živce a onda pop reče.
- Kako ne čuješ a ja tebe dobro čujem.-
- Ništa ne čujem kad vam kažem, evo dođite vi ovamo a ja ću tamo.-
- Dobro ajde da vidim i ako to nije u redu, ne bih to smio radit.-
- Oče, jeli vi pritiskate moju Katu?-
- Stvarno se ništa ne čuje!-
Post je objavljen 02.06.2009. u 22:07 sati.