Sto je skrenulo historiju 20. stoljeca sa njenog evolutivnog kolosijeka
Tom su znacajnom drustvenom pitanju, do sada pridoniela mozda, naj vaznija znanstveno politicko-socijoloska djela, istog naslova:
REFORMA ILI REVOLUCIJA.
Prvo se pojavljuje vec krajem 19. stoljeca u SAD sa potpisom Daniel De Leon.
Slijedi ga drugo, europsko, na cijim je prostorima, za razliku od americkog razvijenog kapitalizma, ovdje jos uvijek cvao feudalni korov, ukrstan naglim razvojem globalne Imperije kapitala, i koji je sada nasrnuo na stari kontinent poput orkana koji ce raznijeti usitnijele feude i mozajcno sarenilo nacionalnih enklava, omedjenim razlicitim ekonomskim i kulturnim dosezima.
Autorica tog drugog djela je Roza Luksemburg.
Oba djela, sa svojih zasebnih aspekata, predstavljaju korijen slutnjama svim kontradiktornim ishodistima neposredne epohe koja ih slijedi u unakrsnoj najkrvavijoj bitci klasnog drustva Prvog i Drugog svjetskog rata .
Ne samo sto reforma time ojacano izbija na celo revolucije , vec ju posve potiskuje.
Postaje glavni klip inerciji drustvenog tocka, skrecuci time voz revolucije u provalju opcih zbrka i socijalnih stagnacija.
Kao da nekadasnji prostor Babilona biva priprijecen suvremenom provalijom zdravoumnih vrijednosnica suvremenog racionalnog bica najvisih civilizacijskih domena.
Reformski pokreti koji su nekad predstavljali glavne borbene snage naprednih ideala u toku svih drustvenih sustava u njihovom samom razvoju, sada se oni pretvaraju tek u drustveni prirepak posve dotrajalog kapitalizma, kojima De Leon prkosno uzvikuje:
„Dosta nam je vasih „reformi“! Moralnih mediokritetsko i djetinjih aspiracija malogradjanskih pokreta, u vremenima kolosalnih drustvenih problema, koji kucaju na vrata svakom covjeku sa zahtjevom da budu rijeseni.“
Dok je burzujskim proudonizmom i lassalovstinom obracunao sam Marx, u 20. stoljecu ponovno proklijava njihovo korijenje. Izraslo u kautskovstini i u reakcijonarnoj Drugo Internacijanali, sada mu Roza Luksemburg prkosno uzvikuje:
„Druze Kautsky, u brenzanju niste nam nuzni!“
Oktobarska revolucija, taj svijetli trzaj covjecanstva, koji se nazalost trebao zbiti na pogresnom mjestu i u pogresno vrijeme, konacno uoblicuje svoje abortirano novorodjence Trecu Internacijaonalu, kojom se zadaje smrtni udarac Proleterskom internacijonalizmu, osnazujuci teoretski i prakticno drustveni regres reformstva, i ozivljavajuci ulogu i znacaj anakronih nacionalnih enklava,ciju je omedjenost vec posve bila pregazila svjetska Imperija kapitala Prvim svjetskim osvajackim ratom.
Dok na zadnjoj svjetskoj rupi Balkana, te iste nacionalne enklave, bivaju svecano blagoslovljene „Socijalistickim“ Novim Ustavom tek 1974. godine, otvarajuci time direktno nova krvoprolica hrvatskom ustastvu i srpskom cetnistvu, pomocu kojih ce ovdje sada da se komotnije ugnijezdi Globalna Imperija IMF-a.
Post je objavljen 02.06.2009. u 21:59 sati.