Ishod spomenutih reformsatorsih nepodobstina kod nas u Hrvatskoj , kao i na Balkanu uopce, izrazito se odrazava u jednom posve asimilirano drustvenom coporu sastavljenog,uglavnome,od bivseg Saveza Komunista Hrvatske i Hrvatske Demokratske Zajednice, koji ujedinjeni u jedno tijelo uspjesno pretvaraju radnicku klasu ove zemlje u podredjeni Puk, radnika, De Leonovom zloslutnjom, u djelatnicku feudalnu slugu, gradjanstvo u katolicku Pastvu.
Drzavnicke institucije zaposjedaju koruptivni spekulanti, cije pozicije osigurava promocurno „Parlamentarstvo“ visoko privilegovanih dohodaka i sa niskih drustvenih slojeva.
Drustvena kukavica transcendentira u nacionalnog Heroja domovinskog rata. Jezuitsko proustaski nacionalni fasizam posve je stao na celo interesno globalnog kapitala, ubiruci pri tome masni dzeparac rasprodajom cjelokupne drustvene ekonomije po pravilu ozakonjene Pretvorbe.
Dvotrecinsko stanovnistvo , koje u svemu tome sudjeluje po nicemu, osim sto se stropostava na sam rub materijalne egzistencije, dok se mafijaski klan svakodnevno umnozava u svom elitnom coporu od nekoliko stotina milijunera, cije drustvene pozicije sada i dodatno osigurava NATO-ov ratnicki mac.
Stoga…“Nije neophodno da drzava svojom pricovnom ideologijom hrani nagon za samoodrzavanjem kriminalnih skupina. Dovoljno je da ih svemocnom rukom „ostavi na miru“, da ih prepusti neiscrpnoj slobodi nekaznjenog djelovanja.“
Tocka na U, str.228, V. Ivancic
Hoce li spomenuto dvotrecinsko stanovnistvo znati jednom stati tome na kraj, pitanje je daljnjeg opstanka ovdasnjeg drustva u cjelini.
Kako je doslo do tog kolosalnog drustvenog regresa u kojeg je utonulo danasnje Covjecanstvo?
Svi su izgledi da je tome bio posve dovoljan jedan jedini uvjet kojim se jos uvijek mogao realizirati daljnji opstanak jedne posve dotrajale pet milenijske epohe klasno drustvenog sustava, cija raspadajuca struktura kulminira Prvim svjetskim osvajackim ratom
Jedna prijeteca tektonska revolucija, koja bi iz temelja osvijezila daljnji razvoj stecenih civilizacijskih tekovina, biva alternativno nadomjestena u obliku njene strukturne zaobilaznice drasticnh reformi, kao imperativ opstanka klasnog sustava.
Mandat tog historijskog zadatka biva povjeren upravo Drugoj Internacijonali, koja se u toku Prvog svjetskog rata posve dokazala na visini zadatka svojim aktivnim sudjelovanje u toku rata na strani njemackog Junkerstva i simbolickim odstrjelom spartakovaca Roze Luksemburg i Karl Liebknecka, ubrzo predajuci svoju reakcijonarnu stafetu, nakon Oktobarske revolucije, novim strucnim rukama Trece Internacijonale. Da bi u toku 20. stoljeca bila pravi luconosa prema najmasovnijm ljudskim istrebljenjima uopce poznatih do tada. Ne racunajuci zrtve Drugog svjetskog rata, statistika tih stradanja jos uvijek varira izmedju nekih 30 i 60 milijuna ljudskih dusa, zrtvovanih u Sibirskim stratistima i diljem Sovjetskog saveza na ime izgradnje „socijalistickog“ cistilista pred samim ulazom u „komunisticki“ raj.
De Leonovi strahovi ne samo da su postali uvjerljiva regresivna stvarnost covjecanstva kaja je sociajlisticke ideale bacila na koljena, mozda i za koje stoljece, sto vise, oni danas postaju puka cinjenica da su SAD, od samog zbijega Prve Internacijonale na Americki kontinent, ostale sve do danas jedine na braniku znanstvenog socijalizma, sazdanog na principima proleterskog internacionalizma zbijenim u redovima Socijalisticke Radnicke Partije Amerike.
Nije stoga ni puki slucaj sto je upravo americki kontinent, zemlja razvijenog kapitalizma, ujedno i domovina prvog ustavnog proglasenja prava nacije na civiliziranu metodu slobodnih izbora i proglasenja revolucijonarne promjene kad god zato sazriju drustveni uvjeti.
Ciljevi Udruge sadrze u sebi bogatu viseslojnost.
Jedna od od prvim bio bi svakako stremljenje prema politickoj partiji zasnovane na principima znanstvenog socijalizma Marxa, Engelsa, De Leona, za kojom zjapi jedna od najvecih politickih rupa nastalih na nasem Starom kontinentu tektonskih poremecaja, prouzrocenima uglavnom reakcijonarnim reformatorstvom sociolosko marksisticke znanosti, na koju ce zasigurno pasti najveca historijska odgovornost za prouzrokovanu grotesknu devijaciju svjetskih revolucionarnih pokreta diljem svijeta, u obicne malogradjanske „lijeve“ partije koje uporno konkorisu na burzujske vladarske fotelje, da bi iz onih visina posve ponovno okrenule svoja ledja radnickoj klasi.
Sljedila bi socijalisticka edukativna akcija njenog clanstva i njegovom osposobljavanju prvenstveno na svojim radnim mjestima i sindikalnim organizacijama, stvaranju svoje osnovne celje radnickih savjeta , sadasnji i buduci gro svih proizvodnih snaga na pripremi konacnog preuzima svih sretstava proizvodnje u vlastite ruke, kad zato nadvlada vecinsko izborno nadglasavanje, ili opci generalni strajk svih struka i profesija koje bi ukupili u svoje redove nezaposlene i nemocno zapostavljene.
Kao i sticanje saznanja da socijalisticke uvjete gradi sam kapitalizam vlastitim kontradikcijama, dok radnicka klasa, jednom ujedinjena ima tek ulogu da osnazi socijalizam njegovim jednokratnim cinom preuzimanja vlastitih sredstava proizvodnje u svoje potpuno vlasnistvo, pruzajuci jednaku sansu burzujskoj klasi da tu nadje i vlastitu bezbrizniju radnu egzistenciju.
Socijalisticka revolucija, zasnovana na apsplutnoj volji vecine i njenim najvisim civilizacijskim demokratskim metodama, ili je pak bilo kakvim drugacijm sretsvima nema.
Inicijativa Udruge Daniel De Leon
Post je objavljen 02.06.2009. u 21:54 sati.