U današnjem čitanju iz Markova Evanđelja vidimo kako se udružuju dvije međusobno ne baš prijateljske skupine, farizeji i herodovci i šalju svoje izaslanstvo Isusu s namjerom da ga uhvate u riječi, odnosno kako bi smo danas rekli u verbalnom deliktu.
Farizeji su bili glavni u javnom životu u Izraelu i slijepo su se držali svojih predaja i običaja. Mrzili su rimsku pogansku vlast i željeli su da je se oslobode. Tu su također, i herodovci koji su bili potpuna suprotnost farizejima. Oni su bili naklonjeni Rimljanima i njihovoj okupacijskoj vlasti. Njima, njihovo nacionalno nije bilo važno. Važno je samo da je njima bilo dobro, ova ili ona vlast- svejedno. I takve dvije potpuno suprotne skupine nastupaju zajedno. Isusa smatraju zajedničkim protivnikom te se udružuju protiv Njega. Kako nam samo ovo izgleda poznato!?
Udruženi u zajedničkom interesu oni dolaze k Isusu, dodvoravaju mu se i laskaju mu govoreći kako znaju da je objektivan i nepristran i nazivaju ga istinskim učiteljem pravog Božjeg puta. Njihove namjere nisu iskrene i ovakvim svojim pristupom žele zavarati Isusa. Postavljaju mu, po njihovom mišljenju, savršenu zamku, pitajući ga je li dopušteno dati porez caru ili nije. Mislili su ako kaže „da“ zamrzit će ga narod koji ga je oduševljeno slijedio, jer tko voli plaćati porez i to još vlasti koju su smatrali tuđinskom i okupatorskom. A opet ako kaže „ne“, tu su herodovci koji će ga optužiti rimskoj vlasti da pobunjenički djeluje među izraelskim narodom i odvraća ga od plaćanja poreza caru. Međutim, i jedni i drugi zaboravljaju da nema ničeg tako savršenog, a da Isus nije savršeniji. I slijedi odgovor, mudar i božanski kakav samo i može biti. Evanđelist Matej u svom izvješću o ovom istom događaju kaže: Znajući njihovu opakost, reče Isus:“Zašto me iskušavate licemjeri? Pokažite mi porezni novac!" (Mt 22, 18-19). Najprije im je pokazao da vrlo dobro zna za njihovu lukavost i naziva ih licemjerima, a zatim traži da mu pokažu porezni novac. U Izraelu su u upotrebi bile dvije vrste novca. Jedan je bio domaći, hramski novac i rimski novac koji je bio veće vrijednosti od domaćeg. I oni mu pokazuju upravo taj rimski novac koji je bio vrjedniji i time dokazuju u potpunosti svoje licemjerstvo. Farizeji su mrzili sve što je rimsko, ali eto nisu imali ništa protiv njihovog novca.
Ova slika se može tako dobro primijeniti i na vrijeme u kojem živimo. Ne uklapamo li se često u nju? Kada nam neke situacije i životne prilike ne idu na ruku prepuni smo nekih svojih uvjerenja i stavova koje zdušno zagovaramo ne ispitujući niti malo da li su ti naši stavovi ispravni. I tada smo spremni osuditi sve i svakoga. Međutim, kada nam nešto ide u prilog pa neka je i moralno sumnjivo, tako lako zaboravljamo sva ona uvjerenja i stavove kojih su nam ranije bila „puna usta“. Kako to nazvati drugačije nego licemjerstvom?
I kada je Isus potpuno raskrinkao ovu neprirodnu koaliciju farizeja i herodovaca, daje im odgovor, Njega dostojan: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje!“
Isus jasno govori kako se kao vjernici trebamo ponašati prema zemaljskim vlastima. Pravilo je jasno: treba dati caru carevo, a Božje Bogu. Red mora postojati inače društvo ne može opstati. Treba razlikovati što je Božje, a što carevo. Bogu moramo biti potpuno poslušni. Ali isto tako ljudi žive u organiziranim zajednicama. To su zajednice država, vjerske i razne druge zajednice koje istina nisu savršene, ali bez njih se ne može. Trebamo se zauzimati da te zajednice budu što bolje i što pravednije. Međutim u njima i od njih ne smijemo samo tražiti svoja prava čemu smo i prečesto skloni nego moramo izvršavati i svoje obveze. Zajednički se moramo pobrinuti da uvjeti za život budu bolji. Svima su nam potrebne bolnice, škole, ceste, infrastruktura i mnogo toga drugog. A da bi smo to imali moramo dati svoj dio. Kao vjernici koji smo povezani u zajedničkom suživotu jedni s drugima moramo se zapitati koliko dajemo prije svega drugog Bogu, a onda i kako ispunjavamo svoje obveze koje imamo prema zajednici u kojoj živimo. Ili smo ne daj Bože poput herodovaca kojima je jedino bilo važno da je njima dobro, a za sve drugo baš ih briga.
I na kraju i veliki Apostol sveti Pavao također nam govori: „Dajte svakomu što mu pripada: komu porez- porez, kome carina – carina, komu poštovanje –poštovanje, komu čast –čast“ (Rim 13, 7). To je Božja zapovijed. A svakome na njegovu savjest kako i koliko je poštuje!
Ljiljana
Post je objavljen 02.06.2009. u 20:51 sati.