Marketing
Plaćeni snovi...
Moj djed je volio kartati. Majka se sjeća kako su nepoznati ljudi znali doći na njihovo dvorište i odvesti im svu pšenicu s tavana… jer ju je on izgubio na kartama.
Ne pamtim ga iz tih kobnih dana…. Pamtim ga kao radišnog čovjeka… koji je obrađivao zemlju i uzgajao svinje. U životu nisam bila u urednijim svinjcima…. i nigdje nikada nisam jela bolje kulene, šunke i domaće kobasice. Očito je svoju strast pobijedio… i pod staru glavu skužio da samo žuljevite ruke donose sigurnost i zaradu.
Moja majka je strastvena igračica Lota. Ne igra na veliko….. ali uplaćuje nešto sitno svakog tjedna. Često me davi sa svojim listićima… pa dobijem u zadatak uplatiti taj kupon nade….
Često sjedi zamišljena… i kada je pitam što joj se dešava… krene s pričom. Priča mi što će sve kupiti i u što će lovu pretvoriti. Prije par dana je navršila 73 godine. Ima lijepu mirovinu. Ničega joj ne nedostaje….ali ona ipak igra.... i u nekom čudnom transu čeka izvlačenje.
Ovih dana gledam redove pred kioscima Lota…. nada u zraku mogla bi se rezati nožem.
Gledam taj narod i hvata me neka čudna tuga...
Koliko tih penzića nije uplatilo dopunsko osiguranje – jer nemaju dovoljno za život…. ali ipak stoje u redu? Koliko mladih ljudi stoji u tim repinama i sanja snove šarene…
U igri su trideset i dva milijuna kuna. Država će odlično zaraditi! Država će silno zaraditi!
Za ovu veliku igru čak nije ni kriva. Listiće uplaćuju punoljetni građani – svojevoljno. Sirotinja dolazi poput ovaca na klanje i dobrovoljno ostavlja svoje kunice. Odaziv je odličan!
Kad se jednom sretniku iz te mase i državi posreći…. ostali će se osjećati poput djevojčice sa šibicama, u trenutku kad joj se ugasila šibica. I tako sve do sljedećeg kola. Pale se nove šibice nade… i sudjeluje se u toj velikoj igri sanjalici, koja bi trebala nositi naziv „Sanjajmo zajedno“ i punimo državnu blagajnu. Često sam znala prekidati majku u glasnim maštarijama i pitati je da li je svjesna koliko godina igra… i koliko bi sada love imala da je svakog tjedna to malo kuna uplaćivala na račun u banci… ili da si je svakog mjeseca za tu lovu priuštila nešto što si inače zaboravi priuštiti jer je previše skromna? Uzalud! Jer to je novac koji uplaćuje da bi mogla sanjati. Valjda joj je izvor snova presušio… pa mora u suradnji s državom platiti iskru koja će razbuktati njene snove.
Ovoj temi nije cilj rušiti snove svih vas koji ste uplatili listić. Otvorila sam je da vam svima poželim puno sreće u igri i puno slatkog uzbuđenja u mašti dok čekate izvlačenje.
Otvorila sam je i zato da vam napišem kako vam nisam konkurencija…. Je ne bih voljela niotkuda dobiti toliku lovu. Izbacilo bi me to iz kolosijeka…. poremetilo moje snove koji imaju svoj ritam, boje i muzičku podlogu…. Dobiti toliku lovu je prevelika briga, preveliko iskušenje….naprosto se ne osjećam sposobnom tako nešto preživjeti.
Igara nam ne nedostaje… samo da nam kruha ne usfali….
Sretno svima koji sudjeluju u velikoj igri!
PARNI VALJAK - LUTRIJA
Ima dana kad se bojim
Ima dana kad se molim
Ima dana kad se kajem
Ima dana kada volim
Ima dana kad se mijenjam
Kad to vidim
Ima dana kad sve mrzim
Pa se stidim
Ima dana kad se smijem
Ima noći kada pijem
Ima dana kada letim
Ali boli kada sletim
Ima dana kada hoće
Kada neće, ne ide
Sve od danas pa do sutra
Pa se ima, pa se nema
Malo lijevo, malo desno
Nikad ne znas sto se sprema
Zivot je lutrija
Bez pogodaka
Ima dana kada padam
Ima dana kad se nadam
Ima dana kada zalim
Ima dana kad se palim
Ima dana kada mrzim
Samog sebe
Sve me jebe
Ima dana kada mastam
Ima dana kada prastam
Ima dana kada ljubim
Ima dana kada gubim
Ima dana kada volim
Kad je lijepo zivjeti
Post je objavljen 02.06.2009. u 19:51 sati.