Marketing
bijeli leptir (2), kratka priča ...
Lady Of The Lake, photo by LookSee, s Ptičice
U ženi koja je toga ranog maglovitog jutra bosonoga stajala na rubu jezera, rijetko bi tko prepoznao nekadašnju bucmastu plavokosu djevojčicu. Nestašne zlatne kovrčice bile su sputane u čvrsto upletenu pletenicu, sjaj plavih očiju kao da je ugasnuo.
Zbogom, lijepi snu ... prošaptala je upirući pogled prema nevidljivom, maglom skrivenom čarobnjakovom otoku.
…
Kad je Ruani bilo devetnaest godina, na kućnom ju je pragu za ljetne nepogode udarila munja. Pala je ničice, ostavši bez svijesti. Roditelji su pritrčali onesviještenoj kćeri, a kad su je uspravili, na njezinu su desnom obrazu ugledali tanak bijeli ožiljak, nalik munji. Iako je ožiljak bio jedva primjetan i nije kvario Ruaninu ljepotu, ona je ipak bila obilježena. Praznovjerni seljani vjerovali su kako je udar munje upozorenje: Kloni se onih koje je Gromovnik obilježio.
I tako je Ruana postala ‘nedodirljiva’. Seoski su je momci priželjkivali, no nisu se usuđivali izazivati sudbinu. Vremenom, kako su godine prolazile, Ruanin je ožiljak izblijedio i postao nezamjetan, poput jedva vidljive sjenke. No, kad bi se Ruana uplašila ili rastužila, pa čak i kad bi se nečemu jako razveselila, ožiljak bi se opet na trenutak jasno ocrtao na njezinu obrazu. I sama je Ruana vremenom sebe počela smatrati nedodirljivom, povjerovala je čak da bi onome tko je dodirne mogla donijeti samo nesreću. Povukla se u sebe i dane provodila za tkalačkim stanom. Pod Ruaninim vještim rukama i iz njezine bujne mašte nastajale su tkanine zadivljujućih šara.
Dok bi tkala, Ruana bi sanjarila. Visok tamnooki dječak ide joj ususret. I dok joj se približava, pred njezinim začuđenim očima dječak odrasta, postaje mladić, pa postaje odrastao muškarac. Na korak pred njom zastaje, visok, snažan, topla i pametna pogleda. Stoji, gledajući je i osmjehujući joj se.
Ruana pruža ruke prema njemu, no trenutak prije no što im se ruke dotaknu ...
... on nestaje.
Osjećaj radosti zamijenila bi duboka tuga. Hoću li ga ikada doista sresti? pitala se Ruana.
Hoću li ikada susresti čarobnjaka s otoka?
...
Kao i svakoga jutra proteklih godina, i toga se jutra Ruana ponovo kradomice spustila do obale jezera. Došla je na obalu po posljedni puta, došla je oprostiti se s lijepim snom, snom o ljubavi.
Kad bih sada i srela čarobnjaka s otoka, ne bih mu mogla pružiti ruke ... pomislila je.
A dan ranije je, nakon dugog opiranja Ruana u jednom trenutku izgubila snagu. Rekla je da, iako joj je unutarnji glas šaptao ne. Roditeljima je Ruanin pristanak donio olakšanje. Moći će mirno umrijeti kad im dođe vrijeme, znajući da je njihova kći zbrinuta i zaštićena. Doduše, bit će tek druga žena, no ipak žena vrlo uglednog i moćnog čovjeka, seoskoga starješine. U selima na obali jezera mnogoženstvo je bilo dozvoljeno. Ipak, drugu su ženu mogli sebi priuštiti samo bogati seoski uglednici. A seoski starješina bio je i moćan i ugledan. Ruana mu je već odavna zapela za oko, motao se oko nje i mjerkao je godinama. Ruani nije bio mrzak, pomislila je da bi ga možda mogla s vremenom čak i zavoljeti.
Čarobnjak s otoka samo je lijepi san.
Ali čak i da postoji, zar bi pogledao mene ... pomislila je.
Pa zašto onda oklijevam, zašto se opirem starješininom udvaranju?
Vrijeme za udaju davno joj je već prošlo, a kad joj roditelji umru čekat će je osamljenički život. Znala je da se uvijek može prehraniti tkanjem čemu je bila vješta, no što će sama u pustoj kući? I kako da roditelje isprati na onaj Svijet, nesretne i zabrinute za kćerinu sudbinu?
U trenutku slabosti Ruana se obećala. Dala je riječ, i premda se gotovo u istom trenutku pokajala, više nije mogla natrag. Sutra će pred seoskim vijećem potpisati ugovor i preseliti se u kuću svoga ženika. On je dovoljno moćan, bogat i uvažen, ne mora se obazirati na seoska praznovjerja. Može udovoljiti svakoj svojoj želji, pa i želji da Ruana postane njegova. Konačno će je dodirnuti, konačno će je učiniti svojom. Zna da ga ona ne voli, no on je želi, želi je možda još i jače - upravo zbog toga.
Ruana, nedodirljiva i nedodirnuta, bit će samo njegova!
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 05.06.2009. u 00:11 sati.