Srce vam počinje jako lupati, puls se ubrzava, znojite se, drhtite i osjećate strah? Sve se događa iznenada i bezrazložno? Iskusili ste napadaj panike. Postoji li pomoć?
Irena (25) iz Sesveta bila je studentica kad joj je prvi put pozlilo. - Dok sam putovala autobusom na fakultet, iznenada mi je počelo tući srce, dlanovi su mi se oznojli, a disanje mi se ubrzalo. Izašla sam na idućoj stanici i pješice otišla kući, kaže. Vozeći preko zagrebačkog Mosta slobode prije četiri godine, 32-godišnju je Sabinu spopao neobuzdan strah da će izgubiti kontrolu nad vozilom i sletjeti s mosta.
* Zaustavila sam auto uz ogradu i nazvala prijatelja da me odveze kući. Nakon tog iskustva više se ne usuđujem sjesti za upravljač - tumači. Obje žene pate od paničnog poremećaja. On pogađa između tri i pet posto stanovnika industrijaliziranih država, a dvaput češće žene nego muškarace. Obično se javlja u trećem i četvrtom desetljeću života, kod muškaraca nešto ranije nego kod žena.
Prvi napadaj lako je pobrkati sa srčanim udarom jer tjelesni simptomi uključuju ubrzani puls i disanje, gušenje, bol u prsima, nalete vrućine ili groznice, znojenje, vrtoglavicu i drhtavicu. Te doživljaje često prati osjećaj intenzivnog straha, strepnje, čak i gubljenja razuma. Nepostojanje stvarne prijetnje razlikuje napadaje pri paničnom poremećaju od naleta panike u doista opasnim situacijama kao što su požar, potres ili nasilje.
POKVARENI ALARM
* Zamislimo automobilski alarm koji se povremeno uključuje sam od sebe - tumači dr. Thomas Wernersson iz Bolničkog kliničkog centra u Goeteborgu. I čovjek je opremljen alarmnim uređajem, centrom za stres, koji obuhvaća hipotalamus i amigdalu, strukture u mozgu. Kod nekih se ljudi centar za stres aktivira spontano i uzrokuje simptome paničnog napadaja.
Kod drugih se žrtava panični napadaj javlja kad se suoče sa situacijom koje se jako boje, primjerice, sa skupinom nepoznatih ljudi, obavezom javnog. Kako i zašto nastaje panični poremećaj? Sigurno je da u nastupu panike sudjeluju stresni hormoni poput adrenalina, koji se kod zdravih ljudi luče samo prilikom stvarnih opasnosti. Kod “paničara” postoji kvar u stresnom mehanizmu koji uključuje bez vidljivoga vanjskog uzroka ili od malih vanjskih podražaja.
PMS POGORŠAVA PANIKU
Taj bi kvar mogao biti nasljedan, kao što je pokazalo istraživanje na Medicinskom fakultetu u Richmondu, u Virginiji. Od 2163 para blizankinja, u 35 posto slučajeva obje su sestre imale poremećaj, što je sedam puta više od uobičajenog postotka žena koje obole u životu. Nasljedni faktor vjerojatno je samo dio priče jer je 80 posto dijagnosticiranih “paničara” uoči nastanka poremećaja pretrpjelo ozbiljniji stres kao što su nesreća, razvod, gubitak bliske osobe, problemi na poslu ili sudski proces.
Neke žene obole od paničnog poremećaja pod utjecajem hormonalnih promjena, primjerice, za trudnoće ili odmah nakon poroda. Od dva do tri tjedna nakon mjesečnice mnoge se “paničarke” osjećaju dobro, a napadaji im više prijete u tjednu prije iduće menstruacije. Znanstvenici pretpostavljaju da s time veze ima hormon progesteron i njegova veza s ugljikovim dioksidom u tijelu. Kad se količina progesterona smanji, kao nakon poroda i uoči menstruacije, raste razina ugljikova dioksida koji u osjetljivih žena izaziva lažan alarm da se guše.
RIJEČ STRUČNJAKA: VJEŽBANJE, TERAPIJA, PA I VJERA
Dobra je vijest da i kod panike možemo primijeniti izreku da jedna lasta ne čini proljeće. Jedan panični napadaj ne znači uvijek panični poremećaj, koji je kronična bolest. Međutim, tko trpi od uzastopnih paničnih ataka, ima na raspolaganju tri vrste terapija, koje se mogu provoditi istodobno. Od lijekova s učinkom na živčani sustav, koriste se antidepresivi s djelovanjem na serotoninski sustav. Oni ostvaruju terapijski učinak postepeno, ali temeljito te ne izazivaju ovisnost. Uz njih se mogu prema potrebi uzimati sredstva za smirenje. Drugi je oblik terapije redovna tjelesna aktivnost. Njena je svrha pružiti pacijentu sigurnost da je u stanju podnositi tjelesne napore i da je s njegovim organizmom sve u redu. Učinka imaju i psihoterapijske tehnike, ponajviše kognitivnobihevioralna. Uz to valja napomenuti da nekima pomaže i vjera i sve ono što im daje naslutiti zaštićenost iz nekog višeg izvora. (Dr. Robert Torre, psihijatar KB Sestre milosrdnice)
Izvor: mojhej.com
Vezani članci:
Panični poremećaj
Panične atake i panični poremećaj
Panični napad
Post je objavljen 02.06.2009. u 00:48 sati.