Marketing
Džalto Kristini Posavac
Proglašen dobitnik književne nagrade Stjepan Džalto
Prosudbeno povjerenstvo književne nagrade Stjepan Džalto u sastavu: prof dr Antun Lučić, predsjednik, Luca Milišić i Tomislav Šarić, članovi, je, nakon podrobnog razmatranja svih priča pristiglih na natječaj, odabrao pobjednika: priču Dijagnoza: patka autorice Kristine Posavac, pristiglu na natječaj pod šifrom Kiki.Autorici će uz prigodnu plaketu, biti dodijeljen i iznos od 500 KM.
Prosudbeno povjerenstvo, pored pobjedničke, odabralo je još osam kratkih priča, za koje je organizatoru natječaja, Hrvatskoj uzdanici iz Uskoplja, dalo preporuku za tiskanje u zasebnoj knjizi, koja bi svjetlo dana trebala ugledati na jesen ove godine. To su sljedeće priče:
- Prah u Kaananu, autora Lorisa Gutića;
- Alkemičar, autora Almira Alića;
- Pismo nulte kategorije, autora Krunoslava Šetke;
- Koje su boje đavli, autora Miljenka Stojića;
- Neostvarena ljubav, autora Ivana Filipovića;
- Baba i did – did i baba, autorice Danijele Škoro;
- Bog stvori majku, autorice Ivane Bilić;
- Tko je zapravo ta Ana, autorice Nevenke Budimir.
Cjelovit tekst Odluke i obrazloženja Prosudbenog povjerenstva:
Prema raspisanome natječaju za književnu nagradu Stjepan Džalto, uviđajući da ona postaje jedno stjecište literarnoga nastojanja, zahvaljujući desetljećima njegova književnoga stvaranja, a zavrjeđuje iskazivanje punine časti autorskoga imena i vrijednosti te skore afirmacije s utemeljiteljem nagrade Hrvatskom uzdanicom Uskoplje, Prosudbeno je povjerenstvo, između pet naslova koji su bili kandidarani u uži izbor, donijelo jednoglasnu
O d l u k u
da književna nagrada Stjepan Džalto pripada priči Dijagnoza: patka, pristigloj pod šifrom Kiki, autorice Kristine Posavac.
O b r a z l o ž e nj e
U proznoj podlozi djela Dijagnoza: patka uočljiva je stvaralačka izmjenjivost gradiva i tona kazivanja, sklonost opisu pojedinosti i situacija pod sitnozorom, a navlastito otvorenost za novokovanice i prijenos rečenice unutar rečenice. Očituje se zanosni naboj kroz ironični diskurs, izvorni metonimijski (zamjenski) govor, sklonost eufemističnom govoru sa zavičajnim idiomom, dok se gdješto prožima i stvarnost s karikaturom i pratećim upletanjima referenci.
Navlastito pripovjedna kaskada Kristine Posavac upućuje na presjek društvenoga okružja te susret rustičnoga i urbanoga pa nerijetko njezin diskurs poprima izglede farse. Moglo bi se kazati da je djelo svojevrsni suvremeni “pritač”, srednjovjekovlje u modernitetu, kazivanje u introspekciji i kroz podsvjesna strujanja čime se razbija konvencionalnost priopćavanja. Ujedno ova priča upućuje na emancipaciju žene u njezinoj percepciji i načinu spoznaje svijeta iz naizgled izmaknutoga kuta, no se stvara, i zatvara, dosljedna objektivnost.
Strukturalno je zacijelo smjenjiva proza po stavcima, dijaloga nema u vidljivome tekstološkom ustroju, ali se sluti podsvjesno. Radi se stoga o višekompozitnosti djela u kojoj se naslojava izraz, situacija i imenovanje zbilje. Iz gotovo neartikuliranih prostora dobiva se kakvoća stranice, retka, riječi, slova. Probuđuje se izraz kao oblik u kamenu ili drvetu, riječi iz usnulih značenja se iznjedruju, daje im se nemir i suokretništvo u značenju koje upotpunjuje čitatelj.
S ovakvim izrijekom, u njemu samome, čitatelj nije tek po njegovu sadržaju koji nam se otvara i bogati, odnekud iz ikavske tradicije, nego je pobliže vidljiva uprizorenost životnih postaja. Sveusve je postignuta začudnost da se pri dijagnosticiranju ljudi postiže značajna supstancija izraza.
Gornji Vakuf – Uskoplje, 29. svibnja 2009.
Prosudbeno povjerenstvo:
Antun Lučić, predsjednik
Luca Milišić, član
Tomislav Šarić, član
O d l u k u
da književna nagrada Stjepan Džalto pripada priči Dijagnoza: patka, pristigloj pod šifrom Kiki, autorice Kristine Posavac.
O b r a z l o ž e nj e
U proznoj podlozi djela Dijagnoza: patka uočljiva je stvaralačka izmjenjivost gradiva i tona kazivanja, sklonost opisu pojedinosti i situacija pod sitnozorom, a navlastito otvorenost za novokovanice i prijenos rečenice unutar rečenice. Očituje se zanosni naboj kroz ironični diskurs, izvorni metonimijski (zamjenski) govor, sklonost eufemističnom govoru sa zavičajnim idiomom, dok se gdješto prožima i stvarnost s karikaturom i pratećim upletanjima referenci.
Navlastito pripovjedna kaskada Kristine Posavac upućuje na presjek društvenoga okružja te susret rustičnoga i urbanoga pa nerijetko njezin diskurs poprima izglede farse. Moglo bi se kazati da je djelo svojevrsni suvremeni “pritač”, srednjovjekovlje u modernitetu, kazivanje u introspekciji i kroz podsvjesna strujanja čime se razbija konvencionalnost priopćavanja. Ujedno ova priča upućuje na emancipaciju žene u njezinoj percepciji i načinu spoznaje svijeta iz naizgled izmaknutoga kuta, no se stvara, i zatvara, dosljedna objektivnost.
Strukturalno je zacijelo smjenjiva proza po stavcima, dijaloga nema u vidljivome tekstološkom ustroju, ali se sluti podsvjesno. Radi se stoga o višekompozitnosti djela u kojoj se naslojava izraz, situacija i imenovanje zbilje. Iz gotovo neartikuliranih prostora dobiva se kakvoća stranice, retka, riječi, slova. Probuđuje se izraz kao oblik u kamenu ili drvetu, riječi iz usnulih značenja se iznjedruju, daje im se nemir i suokretništvo u značenju koje upotpunjuje čitatelj.
S ovakvim izrijekom, u njemu samome, čitatelj nije tek po njegovu sadržaju koji nam se otvara i bogati, odnekud iz ikavske tradicije, nego je pobliže vidljiva uprizorenost životnih postaja. Sveusve je postignuta začudnost da se pri dijagnosticiranju ljudi postiže značajna supstancija izraza.
Gornji Vakuf – Uskoplje, 29. svibnja 2009.
Prosudbeno povjerenstvo:
Antun Lučić, predsjednik
Luca Milišić, član
Tomislav Šarić, član
Post je objavljen 01.06.2009. u 22:10 sati.