
Titovi partizani u WWII pod stijegom boljševizma, 1942.
"Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države /Jugoslavije/. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje, ta će se prilika zauvijek izgubiti.“
Titova zapovjed svim partijskim komitetima i političkim komesarima partizanskih vojnih jedinica Jugoslavenske armije, u ožujku 1945. godine, prevedena sa srpskog na hrvatski jezik.
„Likvidirali smo 200 hiljada bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.“
Josip Broz – Tito (sovjetski doušnik i kvisling Valter) u svibnju 1945. u govoru na srprskom jeziku partizanskim ranjenicama u Kranju kod Ljubljane.
Kako je izgledala ta partizanska i komunistička pravda, vidi se na primjeru Hude Jame:

„Jest, Britanci su napravili potpuno krivo što su vratili te ljude nazad preko granice, isto kao što smo i mi učinili potpuno krivo što smo ih sve poubijali. U „Wartime“ /knjiga/, ja nisam skrivao svoje mišljenje da su ta ubojstva bila besmislen čin gnjevne osvete.“
Crnogorski boljševik i jugoslavenski komunist Milovan Đilas, ratni član Politbiroa CK KPJ, u prosincu 1979 u razgovoru za britanski Encounter.
Đilas jedino nije objasnio zbog čega osveta, zbog čega su se to Jugoslaveni, partizani i komunisti osvećivali Hrvatima!?
„U slovenskoj zemlji poubijano je 190.000 Hrvata“.
Iz zbornika „Tudi mi smo umrli za domovino“, str. 421, Ljubljana, 2000., prevedeno sa slovenskog na hrvatski jezik.
„Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3.777.776 lica, dok smo likvidirali 586 hiljada narodnih neprijatelja.“
Ministar MUP-a Titove Jugoslavije i šef tajne službe Ozne/Udbe, srpski boljševik Aleksandar Ranković – Marko, ratni član politbiroa CK KPJ, u govoru pred Skupštinom socijalističke Jugoslavije u Beogradu, 1. veljače 1951.
„Da pošteno kažem istinu, ja mislim, i to ne samo ja, da je Stepinac jedan integralni čovjek, čvrst karakter, koga je nemoguće slomiti. On je zaista nepravedno osuđen, ali koliko je puta se desilo u historiji da su pravedni ljudi osuđeni.“
Milovan Đilas, mali bog 1945. godine, u razgovoru za 'ustašku' emigrantsku Hrvatsku reviju, 1956. godine.
„Prije mjesec dana obračunali smo se sa jednom opasnom pojavom, jednim opasnim pokretom koji je u Hrvatskoj uzeo maha, koji je na krilima hrvatskog nacionalizma išao čak za tim da se uspostavi autonomija, na kraju čak i kakva 'nezavisnost'. Ma, drugovi /podsmjeh/, za to nemorate da brinete,
... PRIJE ĆE SAVA DA POTEKNE UZVODNO NEGO ĆE HRVATI DA IMAJU SAMOSTALNU DRŽAVU!“
Jugoslavenski boljševik i diktator Josip Broz – Tito, u govoru u Rudom, BiH, 22.12.1971. pred postrojenim elitnim trupama JNA.
Uh, koja gorka povijesna istina, nasuprot notornim lažima današnjih ljevičara, da je SRH navodno bila država ili republika, kad ono Tito daje do znanja da ni hrvatska autonomija u Jugoslaviji ne dolazi u obzir, bogati, a kamoli hrvatska nezavisnost od Srbije i Jugoslavije.
'Hrvatski nacionalizam' kojeg Tito blati je inače pozitivna pojava jer nacionalizam nije šovinizam (mržnja prema drugim narodima) jer inače bi nacionalizam bio isto što i šovinizam; 'Opasni pokret' koji Tito spominje nije ništa drugo nego hrvatski demokratski pokret liberalnih reformiranih komunista Savke Dabčević Kučar, predsjednice CK SKH, i Mike Tripala, člana Predsjedništva CK SKJ, u Hrvatskom proljeću, koji je tražio „čiste račune“, da hrvatski proračunski novac ne završi u bačvi bez dna zvan jugoslavenski državni proračun, i da Hrvati imaju u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj pravo na hrvatski jezik, što su im boljševici osporavali, među inim i komunistički aparatčik Stjepan Mesić, 1967. godine.
„... rušitelji Jugoslavije preuzeli su vlast. Bez obzira na stavove Predsjedništva /SFRJ/ mi ćemo da udarimo svom našom snagom. Mi nemožemo više da čekamo i neće više biti povlaćenenja. Izdaja Jugoslavije je očita... Izdajice treba ubiti na licu mesta bez milosti, i otvoriti vatru na svakog tko se protivi našim akcijama... za ostvarenje Oktobarske revolucije, i u borbi za Jugoslaviju!“
Jugoslavenski boljševik i srpski general JNA Blagoje Adžić, načelnik generalštaba JNA, u govoru pred 150 odabranih visokorangiranih oficira JNA, u Beogradu, 1. srpnja 1991. godine. Slijedeći dan, 2. srpnja 1991. je JNA napala hrvatske civile u Tenji kod Osijeka, zatim, selo Ćelije u Slavoniji gdje su četnici počinili masakr nad Hrvatima, zatim, Erdut, Ilok, hrvatska mjesta i gradove na kojima su odmah primijenjene Adžićeve navedene prijetnje, i na koncu Vukovar koji je JNA razorila do temelja; Blagoje Adžić se u optužnici haaškog suda ICTY protiv Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije i krnje Jugoslavije, i šefa srpske komunističke partije, navodi kao jedan od članova zločinačkog pothvata.
Većina članova Predsjedništva SFRJ je u ožujku 1991. odbilo prijedlog Srbije i Slobodana Miloševića da JNA izvrši državni udar u SFRJ i preuzme vlast i uspostavi vojnu diktaturu. Izdajom Jugoslavije Blagoje Adžić je držao prve višestranačke izbore održane u Sloveniji i Hrvatskoj, 1990. godine, dok izdajom nije nazvao rušenje jugoslavenskog ustava od strane srpskih komunista i Slobodana Miloševića. Jugoslavenski komunisti su 1990. trubili: „Drugovi, partije niču kao pečurke (srpski izraz, hrv. gljive), šta se čeka drugovi!“, i demokraciju i višestranački sustav gledali su kao kontra-revoluciju i ukidanje diktature.
„U Hrvatskoj ljevičari često ističu da je Tito bio pravi Hrvat. Je li njemu hrvatstvo išta značilo?
- On je bio pravi Jugoslaven, a to što je bio podrijetlom iz Hrvatske njemu ništa nije značilo. Da mu je to išta značilo, ne bi bio u Beogradu nego u Zagrebu. Da je bio Hrvat ne bi u Vojvodinu naselio Srbe iz Bosne nego Hrvate...“
Josip Joško Broz (62), Jugoslaven i Titov unuk iz trećeg braka diktatorova sina Žarka Broza, nekadašnji udbaš, i prijatelj ratnog zločinca i četničkog koljača Željka Ražnjatovića - Arkana, u razgovoru za Jutarnji list, u Beogradu, 23. svibnja 2009.
Komentar:
Umjesto priloga o obljetnici rođenja Oca domovine dr. Ante Starčevića, Jutarnji je napravio interview s Titovim unukom povodom obljetnice lažnog rođendana komunističkog tiranina i jugoslavenskog diktatora Josipa Broza – Tita, od 25. svibnja, tzv. Dan mladosti u bivšoj tamnici naroda SFRJ, a NOVA TV je u emisiji Red Carpet emitirala izdašni i u cijelosti nekritički komentar diktatorova rođendana, veličajući masovnog ubojicu, prikazujući ga kao humanista! To je doprinos NOVE TV demokraciji u Republici Hrvatskoj. Svaka vam 'čast', i sram vas bilo!
CBK