Andele nema te vec 353 dana.
Tocno 353.
Nemogu vjerovati da vrijeme tako leti.
Cak i bez tebe.
Ali mogu priznati da su vecernji povratci
s busevima prilicno dugi.
Nema te da se smijes.
Nema te da izvodis gluposti.
Da zujis van kroz prozor.
Da...
Zapravo to i je bila vecina toga sto sam
vidjela od tebe.
Ali bilo je sasvim dovoljno da ostanes
upecacen...
Dolazi dugo, toplo ljeto.
Kako ce mi se tek onda cesta cinit duga...
Neznam...
Imam osjecaj kao da ces ovo citat.
Znam da neces.
Ali jbg.
Svatko zivi u svojoj nadi.
A ti zivis u svima nama.
Svake noci gledam nove komenatre na
tvom blogu.
Gledam...
I samo promatram.
Jer neznam vise sto da ti kazem.
Rijeci vise neidu same iz mene...
Barem ne u ovome slucaju.
Sada te pozdravljam, dok se jednoga dana
ne sretnemo gore na Blue Sky.
Cuvaj mjesto za mene.
^^
Post je objavljen 31.05.2009. u 22:07 sati.