Marketing
Rađamo se - plačući
Danas je netko u crkvi zaplakao. Negdje na tavanu. Vjerojatno dijete makar nije zvučalo kao dijete. Razmišljala sam u tom trenutku o djetetu koje zaplače kad se rodi.
Ali i o osobi koja zaplače kad se obrati.
Plač.
Da. Rođenje je praćeno plačem.
Ali i pravo obraćenje valjda. Ima li pravog obraćenja bez da čovjek zaplače gorko, kao Petar ili da prolijeva suze kao Marija Magdalena?
Danas je blagdan Duhova – rođendan Crkve. Naš rođendan. Rođendan naroda Božjeg – onih koji vjeruju u Isusa Krista.
Možemo li zaista slaviti taj rođendan Crkve, blagdan zajedništva, ako u srcu nikad nismo nanovo ROĐENI, plačući suze pokajničke što smo se odmetnuli od Ljubavi koja nas nikad nije ostavila?
.............
DOĐI DUŠE SVETI, i daj da se nanovo rodimo!
MARIJO, zaručnice Duha Svetoga, Majko Crkve,
... budi TI naša majka... !
Post je objavljen 31.05.2009. u 15:16 sati.