SLAP I SVJETLOST STIJENE
ne vidiš zanos više a ni varku
s toga lica kada se strgne ljuska
pojelo sunce kremu svijetlu barku
iz toga oka istrčava pljuska
tako to biva kad nestane veza
između slapa i svjetlosti stijene
sve dublji je smisao anamneza
na prašinu dana padaju mijene
ne rađa jutro i lice se grči
ježi se plamen a mog'o bi biti
baklja na čelu da duša ne cvrči
prijekorno možda je moguće skriti
duboko u magli noć sve je laska
kad umremo smrači se glatka maska
Post je objavljen 31.05.2009. u 11:48 sati.