Izgleda da je aktualno, pa eto nekoliko misli...
Nadam se da nikad nećete odlučiti pomagati zato jer vam je netko rekao "da će se vratiti trostruko"! :-) To je dobrodošao bonus, a ne motiv...
Ali, i pomaganje ima neke svoje zakonitosti.
Recimo, dobro je zapitati se što još činimo za neku osobu osim što joj financnijski pomažemo? Da li ju samo hranimo ili ju učimo i pecati?
Moglo bi se dogoditi da, zavedeni idealiziranim pomaganjem, ostanemo bez svega (Jer gdje je kraj potrebitima? Kriza, ne kriza, ima ih više nego što mi možemo i sanjati da bismo ih mogli zadovoljiti.)
Zar nije bolje, umijesto jednog obroka ribe, da ih naučimo pecati? Takvo pomaganje je djelotvornije (kad riješiš problem riješio si ga zauvijek) , smislenije (ne padaš u zamku mnogih koji zloupotrebljavaju tvoju dobrotu, a samo su lijeni nešto napraviti za sebe), dugotrajnije (nećeš se iscrpsti u tome pa nakon godinu dana dići ruke od svega i poslati ih k vragu) i dolazi do većeg broja ljudi (možeš raditi dugo, godinama, pa ukupni zbroj ljudi kojima si pomogao bude mnogo, mnogo veći nego da si razdijeli svoju imovinu siromasima i onda im se pridružio u žalopojkama).
Post je objavljen 31.05.2009. u 07:05 sati.