dugo
predugo
nisam vidjela tako mnogo zvijezda na okupu
sjale su djecijim žarom
s aureolom smijeha
htjela sam zaplivati tim beskrajem
pojaviti se na tvome nebu veselo kao i one.
šapat ponosa
prkosio je
u uvojku iza uha mi
žuboreci
neremeti savršenstvo trenutka.
da sve je naokolo bilo iskonski nepatvoreno
iskreno
duboko
tako daleko od civilizacije
posljednja oaza prirode
brda
planine
kamen
nebo puno žara
koje puni dušu spokojstvom
ali negdje duboko u srcu
scucurila se jedna sjena
falia je ona mala kapljica svemira
svemiru mala a meni ogromna
tako malo a tako puno
ššššššššššš
poželite mu ugodnu noc umjesto mene
Post je objavljen 30.05.2009. u 22:34 sati.