Mimoilaženja
Noc..otvaram novu stranicu tišine..i kaže;
Bura je u zanosu opalila šamar
Po ledenom licu
Grakcuci uz uši; Nikada..
Kao zlokobni Gavran; "Nikad više"
Kolosjeci su se križali
Izmjenjivali
Vlakovi mimoilazili
Šinje udarale svirepo
Govoreci da se njih
Ništa netice..
Krajobrazi
Promicali
U pognutom sjaju svakodnevice
Osjecajuci svaku našu misao
Koju niti oni koje volimo
Nikada nece biti svijesni..
Rijeke su nosile žamor
Tekle iz razlicitih korita
A tko li slaga da sljevaju se u isto ušce?
Ne, ušca su nam bila daleka
Samo teoretski
Smo mogli se dotaci na pucini..
No ne, ne ni to
Mimoilazili smo se miljama..
Naše planine
Stajale su dovoljno daleko
Ponosno i gordo
Noseci kalež jednog vremena..
Što samo jednog,
Ma budalim,
Nosili su oni i jucer i sutra..
Da li kamen sa jedne
I hrast sa druge planine
Mogu pronaci bliskos isrodnost
U pocelu..
I opet mimoilaženja
Sprijece ih u tome..
Da li je more znalo tajnu
Klasja žita
I plodna ravnica
Zna li tajne dubine pucine?
Da li postoji kraj mimoilaženja
Ili sljed zakonitosti
Mora staviti tocku na i..
I jednom sprijeciti mimoilaženja..
Gle Gore cujem ih
S jedne strane Bog
Sa druge Alah
Kao jedno grohotom mi se smiju
Odmahuju rukom na mene
I kroz smijeh
Dobacuju jedan drugom;
Pusti ju, danguba,
Izgubljen slucaj..
Dok ja i dalje ostajem zbrajati
Stranputice mimoilaženja..>
Post je objavljen 30.05.2009. u 22:30 sati.