Pregled posta

Kako je bilo na Barufama

Malo kasnim sa reportažom ali imao sam zaista puno posla, nastavu a i jedan ispit koji sam prošao sa najvišom ocjenom (dobro ajde bez "cum laude" prevedeno valjda sa latinskog kao pohvalnica).

Informacije preuzete odavdje







Barufa, talijanizam iz lokalnog dijalekta, znači svađa. To su me mnogo pitali pa da im odgovorim jednom zauvijek.






Na početku nisam imao neke planove pohađati ovaj dvodevni festival radi besparice ali eto drago mi je da jesam i da sam prijatelja nažicao da mi posudi potrebne novce za kartu. Dogovor je bio da ću se družiti sa prijateljicom i kolegicom koja studira u Zadru (archeologi amicitia) i dolazi radi Barufa u Rijeku od petka do nedjelje. Hvala njoj upoznao sam mnoštvo zanimljivihi ljudi sa kojima sam se skoro pa neprestano družio u protekla dva dana. Sve počinje dolaskom u lijepu Opatiju (nažalost osim ovog svijetlog trenutka, inače prepuštena penzićima i imučnim ljubiteljima pop kulture tako da ne zalazim u Opatiju otkad su zatvorili jedini rock klub zvan Hobbiton, šmrc lijepih li sjećanja vezana uz to mjesto).
Sve počinje u ogromnom vrtu ispred Lijetne pozornice gdje se mogla čuti glazba iznutra dok se cugalo na miru i čekalo da se digne razina promila u krvi (ja sam bio dobar jer sam vozio).





Prijatelj i njegova cura. Još jednom hvala Toni što si mi posudio šuške za kartu. Skidam kapu







Prijateljica iz Našica, studira u Zadru isto što i ja. Ća ni šesna?







Jednom unutra, upali smo skroz ispred. Bilo je mnogo rulje ali hvala Bogu zbog ogromnog prostora pozornice nije bilo potrebe da se gužvamo. Tako da su odostraga bile grupice ljudi koji su cupkali u ritmu muzike sebi za dušu. Osim toga Ljetna pozornica je sugestivni prostor sa mnoštvo lukova (baš volim opus arcuatum a tu sam kao mali prvi puta sa roditeljima gledao ni manje ni više nego Predatora.






A šta drugo reći nego da su to divne osobe. Bojan je zakon i nasmijava me njegov crni humor i smisao za ironiju. Neda je i dalje šesna.






Rapsodija kod wc-a da nam ne bude ni tamo dosadno pa dok čekamo prijateljicu da malo prođuskamo. Btw odmah do su bili štandovi sa palačinkama i fritulama koje sam primirisao svaki put kad sam prolazio tamo a bilo je to nemali broj puta.






Mnogo bendova koje nisam nikad čuo ali je bilo važnije da su širili pozitivnu vibru oko sebe. Elemental ima dobar ritam i riječi, respektiram ih govore o stvarima koje se drugi ne usuđuju (da ne spominjem onaj njihov famozni spot koji je moguće vidjet samo na Youtubeu jer cenzuriran od ostalih gdje građani kopaju po kantama dok se političari tove ko svinje) ali na koje treba razmišljat i zato su po meni nekako spuštali atmosferu jer mi se zaista nije dalo razmišljati o jednom Hebrangu ili Bebiću.


Dubioza Kolektiv koja razvlačila iste probleme kao i Elemental (u susjednoj BiH) ali sa mnogo više žara i koji su zvučali kao Rage against the Machine kad su pjevali na engleštini. Poesebice za zapamtiti je njihova legendarna "Blam Blam" tijekom koje sam osjetio svud oko sebe miris trave a i da ne govorim o fenomenalnoj Svi u strajk pa si možete samo zamisliti kakvo je skakanje i dizanje šaka bilo nad ovim riječima:


Necu distrikt
Ne priznajem kantone
Necu petnaeset vlada
Ministre morone
Sve sto sada trebam
Ritam, bas i mic
Pojacaj zvuk,
Digni saku u zrak!




Jedna grupna. Primječuje se horror vacui


Rusvaj je trajao do 4 ujutro uz veliko veselje i zadovoljstvo. Promukloga glasa digli smo se na gornju cestu do auta i zapičili natrag za Rijeku.





Drugi dan nakon obilnog spavanja krenulo je druženje i spremanje za ponovni odlazak do Opatije a prije toga ručak kod mene i proizvodnja laže festivalske narukvice koju sam u svom ogromnom neznanju odgrizao noć prije ispred portuna od kuće misleči da mi više neće biti potrbne. Srećom da gradska Čistoća nije obavila posao za koji je plačena tako da sam ju uredno pronašao na pločniku na najprometnijem pravcu u gradu.




Malo po Korzu pa pivica kod Konta točno ispred mijesta gdje je onaj kreten od Uremovića bacio Simkea u Riječinu.











Jednom opet unutra na pozornici malo smo se posjeli na zadnjim redovima otkuda smo komentirali doticali se svakakvih tema (od igle do lokomotive) i kritizirali nekakve bendove poput Partibrejkerse za koje su se svi dignuli kad su načeli onu poznatu "ti nisi Julija, ja nisam Romeo nočas sam nešto gadno pojeo" pa ironično komentirali kako im je rulja mogla dat do znanja da samo tu pjesmu znaju. Pa tko im je kriv što su im ostale pjesme teški prosjek. I onda je sljedila neukusna šala nekog benda iz Osijeka (uoči utakmice Rijeke sa Cibaliom) da ćemo vidjet braću Sharbini kako u Osijeku prodaju sladoled (btw za neupučene Sharbini nije albanac vec po ocu palestinac a i da jest albanac koga boli patka, jel ga to čini manje vrijednim možda?).




Ovog puta je bila i moja sestra kojoj sam prepustio svoju majstorki napravljenu fake narukvicu (roze boje, da mi je znati kome je palo takvo što na pamet) i moram priznati otkrio sam se u krivotvorenju ulaznica, narukvica, štampanju. Ima neki svoj šarm.

Nemojte to činiti doma djeco.






I ovog puta ispred wc-a đuskanje je bilo popularno uz zvukove koji jednostavno tjeraju na plesanje





Kako se sestra zajebala. Okladila se sa mnom u pivu da će me uspijet uhvatiti dok žderem ćevape. Naivno biće, ne zna, da sam ja u tom slučaju brži i od blica. Pivo je baš dobro došlo ko budali šamar.





Sestra i Neda. Ne bi znao točno odrediti tko je bio veća kraljica večeri






I onda opet vrhunac večeri, grupa Antenat iz Zagreba koja je užarila atmosferu uz brojne trube i bubnjeve i nagovorila čak i one lijene da se dignu i mrdaju uz njihove zvukove. Na kraju je pjevač posvetio jednu pjesmu Filozofskom Fakultetu u Rijeci i u tom sam slučaju osjetio ne samo slobodu u zraku već još mnogo važnije, slobodu u glavama (bez pretjerivanja) i osmijeh na licima.


I odjednom opet se desila magija, opet je proletilo vrijeme i stigli smo i ovog puta do 4 ujutro uz veliki upitnik: pa gdje je brže odletjelo vrijeme?


Drugi dan, da nam se Neda zahvali na gostoprimstvu, odvela nas je na ručak a ja sam ubacio svoje skromno poznavanje lokalnih kvalitetnih i jeftinih mjesta gdje se može prizalogajit bez da ti se raskolače oči od ogromnog računa.


I zato svima toplo savijetujem konobu Maretina u Viškovu gdje ljudi prave odlične riblje specijalitete koje možete izabrat direkt tamo jer su u posjedu dvije kočarice koje rade punom parom. Evo, neka reklama ide onima koji zaslužuju jer su svaki put ljubazni i pitaju jesam li zadovoljan pojedenim.





Lignje na žaru i pomfri za mene i frenda






Dagnje za nju






Velebni pogled sa Mošćenica, gradić koji itekako ima smisla posjetiti zbog bogate kulturne baštine i mira koji nudi za razliku od prerazvikanje donje Mošćeničke Drage.


Lagani dvokorak uz puni zeludac

A sada zreli i debeli iscrpljenoj zeni

U prolazu dijelimo poljubac







Odmah na drugoj strani da "pogledam Kvarner sa vrha Trsata" od Damira Badurine





I za kraj, jedna šetnja do Kostrene gdje nas hvata kiša i pravo osviježenje prije odlaska u centar do autobusa za Zadar.





Nagovorio sam slavonsku da potoča noge u moru inače doživljaj ne bi bio potpun zar ne?



Nažalost lijepe stvari kratko traju.







Za one koji su prepustili Barufe neka kompenziraju stvar i nek dođu na našoj obali NA LIVADI 3



ps. Windfuckersister, mogla si se javiti, rado bi se družio sa tobom umjesto da mi budeš tužna što ne ideš





Post je objavljen 30.05.2009. u 17:03 sati.