Marketing
Iza zastora
U ovom smo mediju, u konačnici i na servisu, okruženi s mnoštvom anonimnih misli jednako anonimnih autora. Skriveni iza više ili manje maštovitih nadimaka što otkrivaju zatočeni trenutak ili tek brazdu posebnosti, pitam se koliko bi se njih odvažilo na uklanjanje vela sa svog identiteta. Istina, i sam pišem pod tim velom i nisam nešto sklon podvrći se svjetlu dana, a kada bih morao pojasniti razloge tomu, izvukao bih se da je mome liku na taj način ugodnije živjeti svoju radnju. Nešto bi od toga, u konačnici, i bila istina. Ne znam tuđe razloge, ali znam da bi neki od njih vjerojatno izgubili aureolu uzvišenosti kojom ih čine njihovi kreativni retci svodeći ih na pukost ovozemaljskog identiteta. Da, naš je identitet tako običan ma kako ga ukrasili ovim ili onim referencama s bezbroj datuma i adresa. Gnijezdi li se u našoj odluci, da se sklonimo iza zastora, strah koji ne može odagnati ni ova prividna građanska sloboda? Bojimo li se izgubiti uzvišenost koju smo kupili anonimnošću ili jednostavno ne želimo da nas u retcima naše slabosti ne prepoznaju oni kojima smo ponudili oslonac ili oni pred kojima smo se zavjetovali na iskrenost i suživot bez tajni? Kolikim bi gubitkom za našu uvjerljivost predstavljalo naše otkrivenje i bi li nam se rugali oni koji nas znaju i iščuđavali oni koji će nas tek upoznati? Bi li naša kreativnost abdicirala pred skromnošću naše stvarnosti?
Nisam se premišljao oko toga da zastranjenja svog glavnog lika, tipična antijunaka atipična štiva, pripišem sebi. Napisao sam tek naputak i svu svoju umiješanost i odgovornost prepustio fikciji na brigu uživajući dok dežurna lupetala predbacuju kako vjerojatno jesam ono što zasigurno nisam i kako nipošto nisam ono što sam možebit kazao da jesam. Ipak, nije ni tako loše skriti svoje posljednje utočište. Dapače, vjerujem da smo, mi skriveni, čitajući sve te skrivene upoznali mnoge nutrine čije vanjštine nikada ne bismo promatrali na tako bezazlen način. To nam je kreposno promatranje, oslobođeno subjektivnih primisli koje rađa poznatost, otvorilo pogled u mnoge neugažene potprostore u čije bezdane inače ne bismo zašli. Vjerojatno bismo se zadržali na opipljivim formama koje nas štite od suvišna naprezanja za pronalaskom značenja i smisla. No što ako iza tepanja anonimnosti stoji strah za oskvrnućem vlastitog odnosno hrabrost za agresijom na tuđi identitet, a ne poticanje kreativnosti oslobođene svakog stida?
Post je objavljen 30.05.2009. u 16:52 sati.