Marketing
Operacije i bitke Domovinskog rata
Bitka za Vukovar
… na mjestu na kojem je paklena sila svoj zadnji ples otplesala, stajao je i još uvijek ponosno stoji grad – grad Vukovar …
Bitka za Vukovar počela je mnogo ranije i trajala je znatnije duže nego ću ja u ovom svom opisu napisati. Ja ću se orijentirati na vrijeme od sredine listopada 1991. pa do trenutka kada će obrana grada Vukovara popustiti. Upravo to vrijeme, vrijeme je najtežih, najdramatičnijih, ali i najkrvavijih borbi i bitaka za taj predivan i ponosan herojski grad. Nadalje, to vrijeme je isto tako i vrijeme kada je omjer snaga i naoružanja bespovratno okrenut na štetu hrabrih branitelja grada, pa su oni prisiljeni odbijati bjesomučne napade u praktično svim dijelovima grada i to opet u svakom tom dijelu grada na specifičan i samo njemu svojstven način. Jednostavno kazano, svatko od tih hrabrih ljudi borio se na svoj način, onoliko jako i onoliko dugo koliko je tko mogao.
Hrabar, uporan i pomalo tvrdoglav otpor branitelja Vukovara dovodio je generale ex JNA gotovo do ludila, pa su oni stalno tražili i dovlačili nove snage za napad na Vukovar. No, dok je s bojnom tehnikom to još nekako i funkcioniralo, s ljudstvom je to išlo iz dana u dan sve teže (naravno ovdje se radi o normalnim ljudima kojih je dakako bilo i uvijek će biti i u Srbiji. Ovdje ja nikako ne ubrajam pobunjenike, paravojnike, 'arkanovce', šešeljevce', 'jovićevce', ali i veći dio tadašnjih rezervista.) Vukovar i vukovarska bojišnica 'gutala' je sve više vojnika tadašnje JNA, a povratnici s te bojišnice nerijetko bi pričali i s poštovanjem o braniteljima Vukovara, te o dramatičnim borbama sa strahopoštovanjem, pa je na području tadašnje Srbije sve teže bilo izvršiti mobilizaciju i popunu srpskih paravojnih i JNA postrojbi. O tomu govori i zapis kojim je 5. listopada Borislav Jović špotao generale JNA: 'Pre samo pet dana uveravali ste me da je za Vukovar dovoljno šest brigada, (30 000 vojnika po tadašnjem ustroju JNA – po Athumanunhu), za konačan uspeh. Sada od mene tražite opštu mobilizaciju. Srbija i Crna Gora imaju 1 500 000 vojnih obveznika! Zar da ih sve mobilišemo i pošaljemo u Vukovar?!'
Mnogim vojnim analitičarima nikada do kraja neće biti razumljivo zašto je Vukovar toliko napadan i zašto su pobunjeni Srbi toliko željeli upravo Vukovar. Vojnički gledano 'isplativije' bi bilo zauzeti mnogo značajnije ciljeve poput Vinkovaca i Osijeka, a padom tih hrvatskih gradova Vukovar bi ostao u posvemašnoj izoliranosti i odsječenosti, te bi se na kraju ipak morao predati.
Bez obzira što su pobunjeni Srbi u istočnoj Slavoniji u svom bolesnom snu, a u koji ih je 'ušuškao' Milošević, o Velikoj Srbiji sanjali Vukovar kao svoju prijestolnicu, nakon borbi Vukovar je bio potpuno uništen. Da je u tom trenutku taj san i ostvaren u Vukovaru se normalno ne bi ni moglo hodati, a o strateškim značajnim i važnim potencijalima (luka, industrija, plodna zemlja …) više se nije moglo ni sanjati kamoli pričati. No, patološka (bolesna) opsjednutost Vukovarom koštala je sve pobunjene Srbe i generale JNA, a kako to oni vole kazati: obraza. Da bi 'oprali' svoj obraz svi oni će kasnije još više ogreznuti u zločinu ljudima neprimjerenom i dugo neviđenom na tim prostorima.
Vukovarska bitka
Bitka za Vukovar je započela 25. Kolovoza, kada srpska paravojska i ex JNA nakon topničke i zračne pripreme kreće u opći tenkovsko pješački napad. Grad brani oko 1800 hrvatskih vojnika ustrojenih u 204. brigadu HV. Nakon nekoliko dana napad na grad je zaustavljen uz velike gubitke srpskih snaga. Na glavnom smjeru napada, na Trpinjskoj cesti, hrvatski su vojnici uništili oko 130 srpskih tenkova. Nakon ovoga srpska vojska mijenja taktiku, pa danonoćno razara grad teškim topništvom i stalnim napadima iz zraka. Otpor branitelja Vukovara nakon ovoga postao je još uporniji. Nigdje srpski tenkovi ne mogu probiti crte obrane i ući u grad. No, ranjenih je sve više i među braniteljima grada, a ponestaje streljiva, hrane i medicinskog materijala. Polovinom listopada hrvatska vojska započela je snažan prodor iz smjera Vinkovci – Nuštar – Vukovar, a s ciljem deblokade Vukovara. Međutim na scenu stupaju promatrači EZ koji traže trenutačni prekid svih djelovanja hrvatske vojske s obećanjem da će oni pomoći ranjenim vojnicima i napaćenim stanovnicima Vukovara. Srpska vojska nije prestala s napadima na grad, a branitelji grada uzalud su čekali pomoć koja nikada nije došla. Tek kada su hrvatski vojnici ostali bez streljiva i protuoklopnih raketa, krenuli su u manjim skupinama u proboj van iz grada. Hrvatska je vojska, 204. brigada imala oko 600 poginulih, dok je oko 1100 poginulih bilo stanovništvo grada. U gradu je zarobljeno 3000 – 5000 civila i oko 4000 ranjenih vojnika i civila, s kojima se srpska vojska posebno okrutno obračunala streljavši ih na Ovčari. Gubici srpske vojske procjenjuju se na oko 10 000 vojnika, paravojnika, šešeljevaca, arkanovaca, jovićevaca, rezervista i četnika, oko 25 000 ih je ranjenih, potpuno je uništeno više od 500 oklopnih vozila, od čega oko 200 tenkova, oboreno je 25 borbenih zrakoplova. U Vukovarskoj bitki JNA i srpska parvojska su materijalno, politički i psihološki oslabljena, a tromjesečno vezivanje tako velikih vojnih snaga na grad, dalo je vremena Hrvatskoj vojsci za pripreme u predstojećim bitkama. Vukovar je postao simbol hrvatskog otpora i slobodno se može reći da je na njemu slomljena kičma JNA i zubi srpske paravojske.
Post je objavljen 30.05.2009. u 13:44 sati.