Pregled posta

Alternativna veterina u rukama amatera - eksperimenti i iskustva, 1. dio

Ovaj tekst i njegov nastavak posvećujem blogoprijatelju @MiTi, jer je u komentaru na poslijednji post inzistirao da želi novi sadržaj na ovom blogu . Nadam se da će mu tematski biti interesantan, obzirom na njegov izrazit interes za različita nova znanja ( u koja me i osobno uputio nevjerojatno informativnim i raznolikim izvorima na svom blogu ) i osobite simpatije prema našem dragom 2. denzitetu .

MiTo-vi posjetitelji, gdje sam se kao komentator prisutna poslijednjih pola godine, već znaju da zadnjih 8 godina živim sa suprugom i velikom skupinom mačaka - trenutno ih je 26, a ukupno ih je kod nas tijekom tog vremena živjelo oko četrdeset ... kažem to da otprilike steknete dojam o brojnosti skupine unutar koje je bio velik broj pacijenata, zbog činjenice da nam je većina tih ljupkih stvorenja stigla u vidu napuštene, odbačene mladunčadi ili lutalica, oslabljenog imuniteta, mnogi od njih već i teško bolesni.

Radi se o amaterskom, tzv. popularnoznastvenom tekstu medicinske tematike, pa koga to ne zanima, neka giba dalje na nešto zanimljivije . A tko se želi preventivno interesirati za moguće alternativno liječenje svojih ljubimaca, možda i izdrži do kraja ... .


Homeopatski pripravci

Po preporuci prijateljice koja je završila studij homeopatije, te me povezala s predstojnikom katedre za holističku medicinu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, prof.dr.sci. Župčićem, koji me savjetovao za izbor preparata, najprije sam krenula s homeopatskim pripravcima za dvoje mojih mačaka kojima je dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija ( genetski uvjetovano progresivno deformiranje srčanih klijetki - zadebljanje, koje mijenja vrtloženje krvi u srcu, uslijed čega dolazi do oštećenja trombocita, što stvaraju ugruške, koji pak uvjetuju srčani/ moždani udar ili tromboemoliju - najgore ), a nakon što im je brat iz istog legla preminuo od srčanih problema potenciranih opstipacijom, tj. zatvorom stolice. Tu se radilo i o pojačanom radu štitne žlijezde, koji takođe doprinosi otežanom radu srca i daljnjim deformacijama.

Braco i seka dobivali su 3 godine kombinaciju homeopatskih vibracija ( srce, hipertiroidizam, stres ) u pilulicama otopljenim u vodi, koje su rado uzimali pijući otopinu iz šprice, nakon što im je trebalo kraće vrijeme da se naviknu piti na taj način. Inače, tko ima jednu ili manji broj životinja, pilulice može otopiti u vodi koju uobičajeno piju, pa ni ne osjete, jer pilulice gotovo nemaju nikakav okus, samo nježno sladak, a to i djeci i životinjama jako odgovara.No, kako se radi o progresivnoj, genetski uvjetovanoj bolesti, i oni su otišli vrlo mladi, s 4 godine starosti, ali ipak na čuđenje liječnika veterine što su tako dugo uspjeli poživjeti nakon utvrđene dijagnoze. Prvi brat, bez terapije je otišao s ovog svijeta u dobi od 1,5 godina, potaknut bolešću koja inače zdrave mačke ne ugrožava po život, ukoliko se pravodobno liječe ( kao što je on i bio liječen).

Da vas dalje ne opterećujem detaljima, samo ću navesti ostale bolesti kod kojih sam primijenila isključivo homeopatske preparate i pomogli su, često puta i bez stručne dijagnoze, jer u mom gradu ne postoji specijalizirana ambulanata za male životinje, a ostali veterinari su većinom na terenu i uglavnom nedostupni. Obzirom na učestalost bolesti zbog velike populacije, za svako malo putovati na udaljenosti od 15 do 50 km je nemoguće ( životinjama je takođe to velik stres ), tim više kad se uvjerite da neki od veterinara baš i ne znaju svoj posao ili se ne trude, jer im je stalo samo do novca, pa vam upropaste jednog, pa drugog mačka... i više se bojite otići u takvu ambulantu, tako da sada za teže slučajeve isključivo idemo jednom provjerenom liječniku privatniku u Zagreb. Tijekom tih bezbrojnih posjeta stekne se i neko iskustvo, a korisna je i dobra literatura ( V. Pezo: "Tko je mačka ?" ; B. Foggle : "Što je s mojom mačkom ?", obje dobavljive u Svijetu ili Mozaiku knjige )

Evo, dakle, tih homeopatski uspješno tretiranih problema, uz gore navedene : flegmona ( otečena šapica uslijed ugriza, inficirana, s visokom općom temperaturom ), gastroenteris ( upala želučane sluznice i sluznice crijeva, takođe s visoko općom temepraturom... ) , upala mjehura, gnojni apscesi, proljev, upala pluća, začepljeni sinusi ( kod rinotraheitisa, tu su dobivali i jake antibiotske injekcije ... o kombiniranom liječenju odmah u nastavku ), kronična upala oka, povećana prisutnost uree u krvi ( uslijed konzumacije brojnih standarnih lijekova koji su smanjili funkciju buburega), infekcija usne šupljine i zubnog mesa, karijes.

Neke homeopatske preparate koristila sam i u kombinaciji sa standardnim lijekovima, kao kod spomenute zaraze rinotraheitisom ( upala dišnog sustava, začepljeni nosevi, jako visoke temperature ), gdje su mice dobivale po jednu ili čak dvije injekcije različitih, ali komplementarnih standardnih antibiotika ( Synulox, Enroxil ) i uz to homeopatski pripravak koji im je značajno olakšavao tegobe disanja ... ovdje napominjem kako je infekcija bila takva da je antiinfektivni homeopatski preparat koji sam odabrala bio preslab i moralo se ići na žestoku kombinaciju klasičnih antibiotka ( da ne bi mislili kako sam protiv klasične medicine / veterine... naprotiv, ja sam za optimalan izbor u datom trenutku, bez obzira o kojem sustavu liječenja se radi i za sve moguće kombinacije...)

Isto tako sam postupila kada se radilo o trovanju nervnim otrovom ( simptomi kao kod epilepsije... veterinar je stoga dao fenobarbiton za slučaj epilepsije i atropin sulfat za slučaj trovanja, a kada smo opet došli nakon 6 sati s jednim drugim mačkom identičnih simptoma, bilo jasno da se radi o trovanju... možda pužomor ili sl. ), najprije sam dala kombinaciju zvanu „paramedic rescue“, nije pomoglo i hitno smo otišli veterinaru ( srećom je jedan divan mladi liječnik bio dežuran, inače nas drugi u 2h u noći ne bi primili ), gdje je dobio navedeno i kod kuće se ubrzo smirio. Drugog macana s istim simptomima odmah smo vodili na injekcije, jer smo znali da tu homeopatija ne pomaže, ali - nakon što je dobio terapiju nikako da se doma smiri, već smo ga htjeli opet voditi u ambulantu, no onda mu odlučih dati taj „paramedic rescue“ za svaki slučaj, što je lakomo pio.... i ubrzo se smirio. Zaključila sam da je atropin sulfat odradio svoje kao antidot, tj. poništio djelovanje otrova, ali je taj homeopatski „paramedic rescue“ brže doveo organizam u stanje ravnoteže.

Zato bih jako voljela kada na studiju veterine studenti ne bi samo slušali kolegij o holističkom liječenju, nego i zaista kasnije u praksi koristili sve raspoložive prirodne i sintetske preparate . ( Mislim da je tu u priči farmaceutski lobi, ali ne bih dalje u digresiju .)

Važna napomena: primjetila sam da se zbog nekog razloga potiru homeopatski i kemijski / standardni antibiotici, te ih se NIKADA NE SMIJE DAVATI ISTOVREMENO ! Ako želimo prijeći s jednih antibiotka na druge ( ako prvi ne djeluju ili imaju štetne poslijedice ), treba pričekati da prođe vrijeme djelovanja prvog, jer u slučaju njihovog kontakta dolazi do pogoršanja stanja. Zašto ...? Mislim da to još ne zna nitko ili rijetko tko. Naime, način na kojih homeopatski preparat djeluje nije precizno poznat, zna se da se preko okusnih stanica informacija s lijeka prenosi na živčani sustav, koji onda tu informaciju / vibraciju proslijeđuje do mozga, a ovaj upućuje na oboljelno mjesto, potičući tako prirodan proces samoiscjeljenja.

Meni najintriganije djelovanje homeopatije jest djelovanje na imunitet i emocije:

Evo tih dvaju slučajeva :

1. Kombinacijom homeopatskih pilulica Immunity+Nutrition, otopljenim u vodi, dva mjeseca doslovno sam "hranila" jednu mladu mačku što se počela tjerati i potpuno izgubila apetit - pojela bi doslovno dnevno najviše 2-3 komadića dehidrirane hrane ( veličine zrna graška ), a cijelo vrijeme parila se sa susjedovim mačkom koji je bio zaražen šugarcem. Nevjerojalno da se nije zarazila, jer ponekad i najmanji kontakt omogućuje prijenos tog opakog nametnika, jedino ako je imunintet fantastičan, to se ne može dogoditi.
Još više sam se u to uvjerila par godina kasnije, kada je skupinom naših mačaka zavaladala epidemija tog šugarca nakon što smo udomili jednu kao kostur mršavu, od upale očiju oslijepljenu mačku, koja je bolovala i od tog kožnog nametnika, te stoga bila u karantetni, a vet. nas uvjeravao da je nakon 4 tjedna terapije izliječena .. no, ona se i dalje češala ... i to su bile moje početničke greške da slušam "stučnijeg" ( umjesto svoju logiku i zapažanje ), pa sam ju premjestila iz garaže u kuću, k ostalima. Od njih tadašnjih deset, samo se dvoje nisu zarazili, ali su takođe bili na preventivoj terapiji. Naravno, tada im nisam davala taj homeopatski preparat, mislila sam da je dovoljno to što kvalitetno jedu. Očito sam pogrešno mislila, no, eto - to je barem još više dokazalo učinkovitost homeopatske kombinacije preparata za povećanje otpornosti organizma.

2. Jedna dolutala ženka ponašala se vrlo agresivno prema ostaloj skupini mačaka i to u toj mjeri, da sam ju morala držati na uzici i šetati na povodcu kao psa, inače bi vrebala ostale mačke i napadala ih ugrizom za vrat, od čega bi se žrtvama razvila strašna infekcija ( na mačjim zubima ima užasno puno bakterija ) i redovito su završavale na terapiji injekcijama antibiotika. To je osobito eskaliralo kada se omacila i tako mislila da štiti potomstvo. Jadnicu sam po cijele dane privezivala na kojekakva mjesta po dvorištu da bude vani s dječicom, a u kući je noću bila vezana dugom uziom za radijator, gdje bih joj smjestila i posudu s pijeskom. Bilo je neizdrživo i njoj, i meni, i malenima... Onda se sjetih nekog teksta iz časopisa gdje su se spominjali homeopatski pripravci koji djeluju kod poremećaja emocija u životinja ( tzv. Bachove kapi ) i odabrala onaj protiv agresivnosti, zvan cherry plum ( crvenolisna mirobalama ) .
Tia je dobila jednu dozu i ubrzo se umirila, jer joj je porasla tjelesna temperatura na 39,5 stupnjeva ( normalna je 38,5 ) i samo je ležala. Pokušali smo s antibiotskim injekcijama, ali temp. nije ni rasla, ni padala. Nakon 5 dana odustasmo, a njoj tada nakon 2 dana padne temp. na normalu i ponaša se normalno, nikog ne napada.( Sjetila sam se da jednokomponentni homeopatski pripravci ponekad znaju izazvati privremeno pogoršanje ili pojavu neugodnih simptoma, što je u biti dokaz da djeluje. I kod njih postoji pravilo doziranja da se na početku da samo jedna doza, zatim promatra i čeka, te po potrebi reagira dalje. ) Tjedan dana Tia je bila mirna, no onda ju je opet počelo hvatati agresivno ponašanje...odmah je dobila drugu dozu, smirila se i tako je ponovno jedno tjedan - dva bila o.k ... pa je opet počela pokazivati znakove agresivnosti. Uslijedila je i treća doza pripravka, s istim poslijedicama ... nakon nekog vremena i četvrta.I poslije te četvrte doze Tia je definitivno emocionalno ozdravila. Nije baš bliska s drugim mačkama, tu i tamo se poigra s kćerkom, sinove pozdravi njuškanjem, a ostale radije lagano zaobilazi i više nikog ne napada, naprotiv, oprezna je i bojažljiva. Mislim da je njena agresija zapravo bila izraz ogromnog straha pred velikom grupom nepoznatih mačaka.

Na ovaj način moglo bi se pomoći brojnim životinjama koje su prošle puno stresova....npr. mnogima uslijed toga lupa srce. Tu smo imali dva slučaja proganjanih mačkica, gdje je homeopatska kombinacija protiv stresa i palpitacija pomogla nakon tjedan do mjesec dana, ovisno o težini slučaja.

Homeopatski lijekovi za kućne ljubimce u inozemstvu upotrebljavaju se već dosta dugo, postoje i specijalizirane homeopatske ambulante za njih ( u Berlinu prije nekoliko godina ih je bilo preko 30 ), a čitala sam u novinama prije par godina da postoji i jedna takva ordinacija u Zagrebu.

U Velikoj Britaniji tako se ponegdje liječe i krave, osobito od mastitisa ( upala dojki ), jer kako ti lijekovi ne djeluju niti na meso niti mlijeko, nema gubitaka u proizvodnji.
Inače, poznato je kako je u toj državi ovaj sustav liječenja uključen u sklop humanog zdravstvenog osiguranja, pa pacijent bira želi li se liječiti homeopatski ili klasično.



Post je objavljen 30.05.2009. u 09:03 sati.