Ima jedna prijateljica odavde koja me je sada baš zamislila.
Nedugo nakon što je sat otkucao tri sata u noći, ugledao sam njenu novu
fotografiju. Izgleda... a ne znam se izjasniti. Teško me privuče tjelesna
ljepota i teško me kreće opisivanje (jao meni), ali, prijateljice draga...
Upoznao sam te dok si još bila klinka. Nerazvijena, da se izrazim. Imala
si sebe, svoj stav, misli, karakter, no tijelo ti se i dalje razvija (i naravno
sama ti, još se i danas mijenjaš, no zna se što želim reći...hvala što si
me poštedila odgovaranja :))...i mogu reći da si se u
pravu ljepoticu pretvorila. Točnije, budeš bila. Vidim ti to u očima na toj
fotograiji. Držanju. Po tvojoj kosi, kako ti preko ramena pada. Još nisi niti
punoljetna, još ćeš ići.. više. Uvijek ću te rapoznati po kombinaciji očiju,
obraza i usni, no ostatak tijela ti se jako mijenja. Ne sumnjam da već
masovno plijeniš poglede, nažalost iz više ralozga, nismo blizu, no za
dvije godine, ja sam uvjeren da ćeš postati centar svoga grada, u to sam
siguran.
Tvoj izgled me posjeća na jedan post kojeg su svi mogli čitati prije par
ljeta. O jednom veselom plesu. Nekako... *briše suzu iz oka* vjerojatno
kako te dugo poznajem imam očinske osjećaje prema tebi, da te štitim, a
sada... ne znam... ne znam točno kako je vidjeti vlastito dijete kako
odrasta, premlad sam hehe..ali... ovo graniči nečime bizu. Fakat mi je
drago pri srcu vidjeti te tako nasmiješenu, veselu i mladu.
*smješi ti se ovako daleko*
Idi curo.. rock the life you're living
yet I only ask you, be careful, please.
Let not the boundaries in life deny
you the fullness, the happiness of life,
but I ask you, be careful, please.
Stay on the bright side of alleys,
don't get lost in the dark and be followed in.
Save your heart pure and wild
let the tears mend your cheeks
let not the darkness overwhelm your spirit.
*kostolomeći zagrljaj*
Post je objavljen 30.05.2009. u 03:41 sati.