Marketing
Sebičnost
Danas sam malo lutala stranicama koje čitaju mladi. Tamo sam pronašla jedan tekst pod naslovom: „Sebičnost je vrlina?“. Autorica nije sigurna da li je sebičnost vrlina….ali pri završetku teksta ponudila je svojim vršnjacima savjet:
„Kao što sam već rekla, sebičnost je sastavni dio svakog čovjeka, samo što ju netko ispoljava manje, netko više. Može nam i naštetiti i pomoći, ovisno o tome na što se odnosi. Ipak, sami moramo prosuditi u kojim situacijama se isplati biti sebičan i tako se ponašati. Puno puta ćemo pogriješiti, ali i na greškama se uči. Samo treba znati iskoristiti ono što imamo.“
U njenom zaključku ključne su riječi ISPLATITI i ISKORISTITI. O sebičnosti govori kao da je to dar… nešto što može donijeti dobro u životu.
Primjere koje navodi u tekstu…. (događaji iz vrtića i škole)… ne stoje. Oduprijeti se iskorištavanju ne znači biti sebičan… jer sebični su oni koji promišljeno iskorištavaju druge… a nije sebičan onaj koji prepoznaje sebičnost i ne pristaje na takav odnos.
Sebični su oni koji se ne osvrću na interese i prava drugih, ne zabrinjava ih štetnost vlastitog ponašanja prema drugima.
Smatram da su sebičnost i razmaženost dva najveća zla našeg vremena…. i užasava me da mlada osoba nije sigurna da li se radi o mani ili vrlini. No nisu krivi mladi…. krivi smo mi… jer smo ih tako naučili. Njihova razmišljanja su naša slika i upozoravaju nas u kakvom nam je stanju društvo.
Roditelji krive školu, nastavnici i profesori krive roditelje…. i u tom začaranom krugu sebično smo si uzeli pravo raspravljati tko je više kriv umjesto da naučimo djecu kako da prihvate i zavole sami sebe, ali i kako da prihvate druge ljude. Kako ćemo ih naučiti prihvaćati druge bez obzira na različitost ako su okruženi tračanjem od samog rođenja… u roditeljskom domu, u vrtiću, školi, kroz medije?
Često na forumima čitam rasprave mlađarije…. i neugodno sam iznenađena koliko ih uzima antidepresive i koliko ih nije sigurno što su mane, a što vrline. Gubi se granica između dobra i zla.
Naše društvo je bolesno… Bolesno je jer smo zapostavili duhovne vrijednosti, a kao temeljne vrijednosti su postavljene brza zarada i slava.
Ako je puno mladih na antidepresivima, ako je sve raširenijih alkoholizam, ovisnosti o drogama, nasilje, ako je u porastu broj samoubojstava kod mladih… kako će tek izgledati generacije koje će oni odgajati… ako već i sami ne razlikuju mane od vrlina… dobro od zla?
Djevojka koja me potaknula na ovu temu… napisala je da smo svi sebični… više ili manje. Tu je potpuno u pravu. No važno je znati da je sebičnost mana i slabost… to je nešto protiv čega se moramo boriti prvo kod sebe samih… i tek tako vlastitoj djeci možemo dati pozitivan primjer. Svatko od nas bi se trebao zapitati koliko smo sebični u svakom danu, u naizgled najbezazlenijim dnevnim situacijama… o čemu pričamo pred djecom i kakve im poruke šaljemo.
Naša najodvratnija i najmorbidnija sebičnost je bezobrazno zaduživanje države. Zadužili smo već i svoju praunučad. Živimo preko svojih mogućnosti, a na račun onih koji dolaze iza nas… na račun onih kojima bi trebali biti podrška i omogućiti im da žive bolje od nas… Pretvorit ćemo ih u roblje…
I sada smo opet svi ljuti… pjenimo se…. i kriva nam je država… krivi su nam političari. Hm…. i nitko se od nas ne pita kako su ti političari uopće došli u mogućnost da od nas učine sebičnu generaciju koja otima kruh svojoj djeci? Mi smo ih birali ili smo se odrekli svog prava na izbor!
Ovo novo zaduženje je naš zajednički grijeh!
Indijska narodna priča
Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrijebili to svoje božanstvo da je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme i sakrije ga tamo gdje ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gdje sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savjet bogova da bi mu oni pomogli da odluči. "Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju", rekoše bogovi. Brama odgovori:
"Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga." Onda bogovi predložiše: "Da ga potopimo u najdublji ocean?" Brama se nije složio: "Ne, ni tamo", reče, "jer će oni naučiti da zarone u ocean i naći će ga." Bogovi će na to: "A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo." Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio: "Ne, ni to nije dobro jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo." Onda bogovi odustaše i rekoše: "Ne znamo gdje da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mjesta do kog ljudska bića neće stići."
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao: "Evo što ćemo. Sakrit ćemo njihovo božanstvo u najdublji dio njihovog vlastitog bića jer ljudi se nikad neće sjetiti da ga tu traže."
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i poprijeko, kopali, ronili, penjali se i istraživali tražeći nešto što je već bilo u njima.
Post je objavljen 29.05.2009. u 23:16 sati.