Marketing
... Sve je to u mojoj glavi ...
Kakav svijet...
Kad sam krenula u srednju školu,imala sam ružičast pogled na svijet... Istina,nije ni sad ništa bolje,no...
Sad se nekako više borim sama sa sobom i sa životom. Nekako,iako je teško priznati,odrastam i sve to prolazi prebrzo.
Problemi se gomilaju,a teško ih je rješit. No,nekako i to prođe,pa i meni osmjeh ne silazi s lica.
Sječam se,kad sam tek došla u učenički dom,kakve sam samo planove imala,kako sam htjela biti karijeristica,uspješna teta geodet,koja će jednoga dana,zarađivati dovoljno novca za sebe i svoju obitelj,koja će si moći priuštiti puuuuuuuuuuuuno,puno lijepih i dobrih stvari,predobrih trenutaka na mjestima na kojima nikada nisam bila,osječaj pripadnosti u familiji... Sve su to bili snovi mene,sve do pred par godina. I svakodnevno se sjetim svog sna,svakodnevno se pitam gdje je nestala cura s onoliko optimizma,tko ili što je ugasilo moju želju za uspjehom?
Postoji li mogućnost da i nakon ovolike stanke,postanem uspješna?
Postoji li bilo kakva mogućnost da i ja stanem na noge i postanem "netko i nešto"?
Jesu li u pitanju isključivo financije?
Težim li uvijek nemogućem? Živim li u iluziji?
Šta je stvarno tako teško ostavarit nešto?
Ili... Možda sam jednostavno i sama odustala,dignula ruke od svega i što?
Mislim li cjeli život biti nitko i ništa-NOT!
Ne želim,stvarno ne želim i neću. Nekako,kao da mi je važno da sama sebi pokažem da mogu,da imam u rukama diplomu koja mi nešto znači i da mogu jednostavno s osmjehom na licu reći tko sam...
No,sve mi je to nekako... Nedostižno,sve mi je to tako teško,nekako prekomplicirano,premalo kunica za ostvarenje sna... 
Tek sam sad svjesna što mi je govorio tata kad sam bila mala-u novcu nije sve,ali je većina. Istina,osmjeh dijeteta,zagrljaj dragog,utjehu prijatelja... Nemožeš kupit,ali se možeš potrudit da ju dobiješ.
A bez novca,ni zdravlje ne funkcionira... Sve moraš platit... Da,da... Tako i ja moram platit svoje greške iz mladih dana...
I sad sam mlada i da krenem sa ispravljanjem,tko zna... Možda bi do svoje 30 i stigla...
Ako ne probam,neću znat! A ako probam,nemam što izgubit.
Zato bi trebala skupit snage i hrabro krenut naprijed...
Post je objavljen 29.05.2009. u 20:00 sati.