Mislin se maloprije šta ću za večeru i usput gledan na pergulu sparožinu, onu šta se prije stavljala u svaki buket.
Stare grane bacile cvitiće ka grozd

a okolo izbijaju mladice
Izgledaju ka divlje šparoge, skoro bi ih mogla pobrat za pofrigat il lešat.
Divljima je završila sezona a one pitome debele ne jeden ni ja ni itko moj.
Nisan sigurna al mislin da balkonske nisu jestive, ne bi ih naš svit meća u buket da ih je moga pojist.
A opet, možda ?
Ista je to familija, jedino šta divlja šparoga izraste u tamnozelenu, bodljikavu a ova u svitlozelenu mekanu sparožinu.
Taman da ću zovnit ćaću, on mora znat jer obožava divlje šparoge i jer je za priživit neka davna vrimena dobro naučija šta je od ovdašnjeg raslinja jestivo, kad mi se upalila svićica.
Da ove valjaju ćaća bi kod sebe sve pritvorija u zeleno polje sparožine a da ga sad pitan ruga bi se doživotno mojoj gluposti i lakomosti na divlje šparoge.
Za imat mir morat ću opet za večeru ubrat štogod dosadnog iz velike ledene škatule 
Post je objavljen 30.05.2009. u 00:01 sati.