Imaju li šanse? Baš se i ne čini. Mnoge kompanije iskorišatavaju tlo, traže naftu i druga fosilna goriva, a ljude koji stoljećima žive na tim područjima tjeraju i daju im mizeriju koju na kraju krajeva i ne žele. U videu na sljedećem linku je priča o nekoliko plemena u Indiji koji žive na jednoj planini koja im za život daje sve što im je potrebno – hranu i vodu. Sada jedna britanska kompanija dolazi i čak dobija dozvolu od indijske vlade o kopanju u planini. Ondje već postoji rafinerija, a crvena prašina koja se diže nakon kopanja prekrila je veliki dio prirode. Stoka umire, a ljudi ne mogu obrađivati polja jer su prekrivena crvenom prašinom, a samonikle biljke ne daju plodova, također zbog crvene prašine. Pet plemena sada se diglo i kažu da ih samo mrtve mogu odnijeti s njihove planine. Bili su i prosvjedi, ali naravno nisu urodili plodom, a nedavno su dva britanska istraživača na planini ozbiljno ozljeđena (željeli su istražiati mogućnosti kopanja za naftom). Slične priče događaju se i diljem Latinske Amerike, u Brazilu, Peruu i Paragvaju.
I sve to u 21. stoljeću od onih koji drugima govore o ljudskim pravima i žele ih krojiti.
http://www.guardian.co.uk/environment/2009/may/28/indigenous-tribes-survival-international-peru-brazil-praguay
Post je objavljen 29.05.2009. u 08:30 sati.