Marketing
LOŠINJSKA PRIČA
Prije samog početka ove moje priče o boravku Anje i mene u Velom Lošinju, htjela bi se zahvaliti svima Vama na lijepim riječima podrške kojima ste svakodnevno zasipali naš blog a koje su bile upućene meni i Anji u Lošinj.
Iako Vam je tata Tomislav pisao o Velom Lošinju, ja ću Vas danas malo kroz priču i slike povesti da Vam dočaram moja i Anjina tri tjedna boravka u lječilištu Pod Javori.
Lječilište „Pod Javori“ smješteno je malo izvan same jezgre Velog Lošinja u perivoju punim egzotičnih mediteranskih bilja. Lječilište raspolaže s uređenim šetnicama kroz park, igraonicom i igralištem za djecu, kombiniranim rukometnim, nogometnim, košarkaškim i odbojkaškim igralištem i stolovima za stolni tenis. Naravno tu se nalaze i desetak drvenih klupa za odmaranje.
Samo lječilište raspoređeno je u nekoliko cjelina. Novi dio sa recepcijom, apartmanima, dnevnim boravcima sa tv-om, mini kuhinjom; stari dio sa sobama i glavnom kuhinjom; ambulantom; dvoranom za vježbanjem.
Htjela bi naglasiti da se lječilište najvećim djelom bazira upravo na zraku pomiješane velebitske i mediteranske klime, odnosno na duge šetnje uz more.
Kako sam ovdje po drugi put za redom okolina mi je i više nego poznata.
Smještaj je bio odličan. U sobi smo imali jako veliki komfor s tri kreveta i kupaonu sa kadom (što mi je olakšalo kupanje Anje pošto sam uzela pomagalo za kadu), veliki ormar za garderobu, noćni ormarići, stolić, stolice a novina je da od ove godine imamo i televizor u sobi no zbog raznolikog sadržaja i ispunjenog dana jednostavno on mi je u biti služio kao razbijanje monotonije u sobi. Dan mi je bio i više nego ispunjen od jutra do na večer.
Buđenje je oko 6h. Slijedi malo razgibavanje pa vizita doktora u 7 i 30h. Doručak je u 8h, zatim slijedi kratki odmor pa fizikalna terapija koja traje do 11h. Potom odlazak u šetnju uz more. Slijedi ručak a onda popodnevni odmor. Nakon odmora, ponovo razgibavanje pa šetnja do večere. Nakon večere još malo šetnje kroz park lječilišta a zatim slijedi kupanje i još malo igre sa Anjom na krevetu a onda na počinak oko 22h
Medicinsko i ne medicinsko osoblje je bilo jako ljubazno te nam je bilo na raspolaganju 24 sata. Neću nikog posebno imenovat (da se netko ne na ljuti) te ću se svima jednako zahvaliti na svemu i svima jednako šaljem veliku pusu.
Kompletan okoliš samog lječilišta je divan, lijepo uređen i čist iako naravno uvijek ima mjesta za napredak. Iako u samo lječilište ljudi dolaze iz svih krajeva Hrvatske, dojma sam da nekako ipak ovdje prevladavaju ljudi koji dolaze iz Zagreba ili iz njegove okolice.
Kao što sam već rekla da sam ovdje drugu godinu za redom, tako je i ove godine bilo dosta mama s djecom s kojima smo se družile i prošle godine.
Lijepo ih bilo ponovo vidjet i mogu Vam reći da su mi dani provedeni sa njima stvarno brzo prošli.
Svako slobodno vrijeme, Anja i ja smo koristile provodeći sa njima i njihovom predivnom dječicom. Tako smo znale i po par sati šetati sa našim klincima a da smo zapravo imale dojam da se šećemo možda tek pola sata. Zajedno bi išle na doručak, ručak i večeru. Zajedno bi išle u dugotrajne šetnje uz more, zajedno bi pile kavicu, zapravo bile smo jedna drugoj neka vrst oslonca u nedostatku naših najmilijih koji su ostali kući.
Anja je naravno uživala jer je uvijek bila u centru pažnje. Klinci su joj stalno pjevali, mazili, vozili a ona bi im uzvraćala svojim zaraznim osmijehom zadovoljstva.
Gledajući te male klice s koliko pažnje prilaze Anji i ja sam se nekako osjećala zadovoljno i ispunjeno.
A da sve ne prođe baš u savršenom tonu pobrinula se je i „viroza“ koja je zahvatila Anju i mene negdje na polovici liječenja tako da smo i Anja i ja ostatak liječenja provele na antibiotiku.
No to nas nije spriječilo da i dalje uživamo u predivnom društvu, koje nam je maksimalno izražavalo kompletnu pažnju. Igra, veselje, šetnje tako je prolazio dan za danom te su nam ta tri tjedna proletjela i više nego brzo. Naravno da smo svaki lijepi trenutak iskoristile za po koju „fotkicu“ pa je tako u „moru“ slika teško bilo izdvojiti one najbolje ali evo one koje su mi stvarno ostale u najljepšoj uspomeni kako bi Vam dočarale naše prelijepi boravak na Lošinju:
Također htjela bi sa Vama podijeliti i meni prelijepe slike Lošinjskog krajolika okruženim životinjskim svijetom, pa stoga uživajte još malo u ovim slikama:
Sve što je lijepo kratko traje pa tako i ova lijepa Lošinjska priča polako završava. Upoznala sam divne ljude, stekla nova poznanstva i prijateljstva a s nekima i „produbila“ naše prijateljstvo koje traje od prošle godine.
Baš je bilo lijepo doći u Lošinj i s nestrpljenjem čekamo iduću godinu kada ćemo se ponovo vratiti.
Od prije par dana i Anja i ja smo se vratile svojoj svakodnevici, svom ustaljenom ritmu. Vježbe, odlasci na terapije, kontrole, preglede, odlasci u vrtić ponovo su naša svakodnevnica.
Toliko za sad od mene. Šaljem Vam svima jedan veliki topli zagrljaj
a Anja i tata Tomislav šalju Vam velik pozdrav 
i jednu veliku pusu 
.Post je objavljen 29.05.2009. u 07:30 sati.