Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tides

Marketing

..=)..

Imati san je nešto prelijepo..ali imati ispunjenje tog sna je daleko..
Ali uvijek postoji Ali..u dobrom i u lošem smislu..


Ovo je rečenica koju sam napisala 9.10.2008. u 21:28 h.
Da pojasnim. Post je govorio o mom predivno iščekivanom koncertu koji je došao..i koji je prošao, ali nije prošao kroz moj život. I nije ušao u moj um. Nemam se čega sjećati. Vidjela i čula jesam, ali osjetila nisam.

Pisala sam mnogo postova koji su se odnosili baš na Nightwish. Uglavnom su to bile rečenice divljenja..i hvaljenja tog predivnog benda. I dan danas mi je jako drag bend..i ovaj tren slušam koncert. Jednostavno me njihova glazba inspirira i već sam rekla..u njoj se pronalazim. Vjerovatno kao i nekoliko milijardi ljudi na ovom svijetu. Ali, način na koji se ti pronađeš u nekoj pjesmi uvijek ostaje poseban. Posebnost se ne može opisati..Bar ne ono što ja trenutno osjećam. I što ću osjećati još veoma dugo. Jer ljubav koju osjećam prema njihovoj glazbi žari velikim plamenom koji se nikada ne gasi.

Dok sam šetajući pratila put koji je vodio do moje kuće kao i uvijek..promatrala sam nebo. Danas je bilo posebno.
Sunce okruženo tmurnim oblacima ispod kojih nebesko plavetnilo pokušava proviriti i uništiti loše raspoloženje svakog čovjeka. Promatrala sam mjesto u kojem živim. I nije tako loše. Da izuzmemo to da se nema gdje izaći..! No, moram priznati da nisam tip koji bi želio svaku večer provoditi u nekom zagušljivom kafiću. Ugodnije se osjećam kad izađem negdje s mojim društvom..te pričamo o zanimljivim stvarima..i naravno, lijepo se provodimo. Baš kao jednu večer..s dragim mi prijateljem i dragim mi prijateljicama..=)

Ne mogu vjerovati da je osmi razred tako brzo prošao. Sjećam se početka školske godine. Onda sam stalno govorila kako jedva čekam da idem u srednju, nisam mogla podnijeti ovu školu. No sada, kad prolazim hodnikom i sve promatram dođe mi jako žao. Rastati se od svega, a najviše od dragih mi osoba. Ne znam. Užasno sam se povezala. I bit će teško..otići u drugu školu, ne vidjeti više ista lica. Iste osobe s iskrenim osmijehom i dobrote u njihovim očima. Eh da..sad znam da se dragocijeno vrijeme ne smije zanemarivati. Samo se nadam da ću sa svima njima ostati u kontaktu i da se naši odnosi neće promjeniti. Bilo bi šteta izgubiti tako dobre prijatelje.

Right or Wrong Way?

Pratiti put.
Koji si sebi odredio.
Koji si sebi očistio.
Tako da možeš ići bez ikakve brige da te išta spriječi.
Imati lijep put!
Stići do cilja.
Biti zadovoljan.

Polako razmišljam. I svjesna sam toga da moram biti oprezna pri razmišljanju. Jer, nitko ne bi htio zakoračiti na ovu wrong stazu.
Bilo bi gadno.
Stoga lijepo ispitujem ljude, čitam knjige..i tražim pravilan put. S možda malo trnja..na početku, ali svakako pun cvijeća na kraju..sretan


Poslušajte meni dragu pjesmu..enjoy!:-)

Pink Floyd - High Hopes:)



The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder


Love you all!
Betty Blue










Post je objavljen 28.05.2009. u 16:18 sati.