Nemanja s bloga Vasiona hara i po Facebooku. Ondje sam naišao na njegovu bilješku:
O PAMETNIM DJEVOJKAMA
I SRODNIM POJAVAMA
Vjerojatno svi znamo za onaj tužan slučaj samoće čovjeka koji nije mogao biti s bedastim djevojkama, dočim pametne nisu mogle biti s njime.
Kad se jednom tako postave stvari – usudio bih se patentirati ovaj fenomen – kad se naime kao kriterij veze pojavi ne samo famozno slaganje naravi, nego i podudarnost pameti, neminovno se događa – pat pozicija. Paraliza. Kadar se, skupa sa svime u njemu, smrzne.
Pogledajte moj slučaj.
Danas sam dobio pismo nesvakidašnjeg sadržaja:
"Da se ne poznajemo tu si – u mom slučaju – dvostruko u pravu. Ja se upravo upoznajem i s tobom i sa sobom samom. Ti mi se sviđaš, a sebi se čudim.
Čini se da nas je opet troje. Odlično!
Tako si mi dragocjen i tako se shizofreno odnosim prema toj činjenici. S jedne strane bih činila sve da te sačuvam. A opet, dragocjenim mi te, uz sve ostalo, čini i to što kažeš da ne moram činiti ništa. Trebala bih valjda onda učiniti sve da ne učinim ništa.
Može li teže?"
Djevojka je zapravo na rubu genijalnosti, i to s one druge strane: ménage a trois koji ona postulira, nemoguće je kraće i efektnije izvesti, baš kao ni finalnu peripetiju: kao kod Lampeduse, mudrica zaključuje: "Se vogliamo che tutto rimanga come e, bisogna che tutto cambi!".
Ali, iznad ovih logičkih bravura i prividnog kretanja najsuptilnije dijalektike, ipak lebdi neki Zloduh vječnog mirovanja, neko parmenidovsko prokletstvo, neka neumitna aporetika ljubavi: sve je već tu, iako ničega nema, i sve može biti, samo ako se ništa ne dogodi!
Bože, obožavam pametne žene!
Ne one duhovite, ne oštroumne, one sposobne tek za trenutačnu dosjetku – nego pametnice, one koje mogu misliti od početka do kraja rečenice, pa iz jedne u drugu, kroz cijeli pasus!
U rijetkim povlaštenim trenucima nazočenja ovakvom slavlju Duha, u stanju sam ih danima slušati i gledati, bez riječi, prigušena daha, sve dok konačno ne kažu:
– Ti mene uopće ne slušaš! Tebi je samo važno kako izgledam!
Velim, obožavam pametne žene.
Prva pomisao nakon čitanja tog dirljivog teksta bila je – to ne može dobro završiti!
Kovitlac misli i primisli koje su me ispunile bio je previše da bih i pokušao pribilježiti ga. Pokušavajući dobronamjerno domisliti koji bi bio najbolji realno mogući ishod, ostavio sam komentar:
…mmm... nabavi psa. Na kraju će i ona nabaviti psa i – dok ćete se šetati – vaši psi će se radosno družiti
Znam te neke koje upravo pameću privlače kao svjetionik, a kada se približiš otkriješ da si ništa više od leptira koji se oprljio na plamenu svijeće.
E, prijatelju, da vidiš pizdarije kad tako pametna nešto pogrešno shvati!