Maloprije je finulo sučeljavanje u ljetnom kinu Jadran. Nekoliko poznatih me pitalo idem li doma pisat blog o sučeljavanju. Taman posla. Moji komentari su nepotrebni. Idemo na promjene, Dube je cijelo vrijeme pokušavala Andra ismijat. To je cijela njezina poruka. Tipična spinerska metodologija, kad ne znaš što bi, onda relativiziraj i ismijavaj. Hebi ga, opet sam uletio u komentiranje, nije mi bila namjera.
Htio sam nešto drugo. Jučer mi je prijatelj Nino u ruke uvali peču knjige da pročitam jedan odlomak. Jared Diamond (nikad čuo) i Sva naša oružja (još manje čuo). Danas sam iskoristio vijađ do Lopuda i pročito nekoliko stranica. Dva odlomka ću podijelit s vama, bez komentara.
….. "Dosad vam je sigurno postalo jasno da je s poglavarijama uvedena dvojba koja je od bitne važnosti za svako neegalitarno društvo sa središnjom vladom. U najboljem slučaju, takva su društva na korist svima jer pružaju skupe usluge koje je nemoguće ostvariti na pojedinačnoj osnovi. U najgorem slučaju, takva društva bestidno funkcioniraju kao kleptokracije, koja osnovno bogatstvo prebacuju s pučana na povlaštene slojeve. Te plemenite i sebične funkcije nerazmirsivo su povezane, iako neke vlade mnogo jače naglašavaju jedne funkcije u usporedbi s drugima. Razlike između kleptokrata i mudrog državnika, između baruna-razbojnika i javnog dobrotvora, razlika je samo u stupnju: riječ je o tome koliki postotak dobara, prikupljenih od proizvođača, zadržava elita, a koliki se postotak ulaže u javne radove i opću korist te tako vraća onima koji su dobra stvorili. Smatramo da je zairski predsjednik Mobutu kleptokrat, jer za sebe zadržava preveliku količinu skupljenih doprinosa (vrijednost toga mjeri se u milijardama dolara), a premalo ulaže u javna dobra (uopće ne posjeduje funkcionalnu telefonsku mrežu). Smatramo da je George Washington bio državnik jer je porezima prikupljeni novac trošio na programe kojima su se svi divili, a pritom se nije sam obogatio. Pa ipak, George Washington rodio se u bogatstvu, koje je u SAD-u mnogo neravnopravnije raspodijeljeno nego u selima Nove Gvineje.
Zato za svako hijerarhijski uređeno društvo, bila to poglavarija ili država, moramo zapitati: zbog čega pučani toleriraju odljev plodova svog mukotrpnog rada u ruke kleptokrata? To pitanje, koje su postavljali teoretičari politike od Platona do Marxa, uvijek iznova postavljaju glasači na modernim političkim izborima. Kleptokracije sa slabom potporom javnosti izložene su riziku da ih se svrgne s vlasti – bilo da to učine ugnjetavani pučani bilo da to organiziraju nadobudni budući kleptokrati, koji nastoje zadobiti potporu javnosti obećavajući pravedniju raspodjelu dobara ako dođu na vlast. Primjerice, povijest Havaja obilježena je brojnim pobunama protiv represivnih poglavara, koje su obično predvodili mlađa braća poglavara i obećavali manje represivnu vlast. To se može činit zabavnim, dok se ne sjetimo bijede koju takve borbe još uvijek uzrokuju u modernom svijetu."…..
Post je objavljen 27.05.2009. u 22:54 sati.