Marketing
....kad bi samo ljubit znala...
Na putu s posla danas ulovio me pljusket pravi...Al srećom toplina se zadržala u zraku, pa mi ovak mokroj bar nije bilo zima...Trčala sam ko maratonac do prvog ulaza i čekala da stane..Mrgodila se..premještala s noge na nogu...psovala u sebi...zašto nikada ne nosim kišobran..pa bila je prognoza takva, k vragu sve...
A onda...ko čarolijom doneseno...sjetila sam se jedne melodije nježne i jednog davnog pljuska koji me na sličan način zalio. Bio je faca..i on i ja nepromišljeni, mladi, vrckavi i bez kišobrana..Nedugo prije pljuska, ukrao je cijelu granu ljubičastog jorgovana, onako samo za mene...Grčevito sam je stiskala u ruci..Srca su nam još tukla od trčanja i uzbuđenja, jer smo konačno zajedno..jer smo si konačno rekli sve ono nježno i lijepo što smo pokušali sakriti i sebi..Sakriveni u jednom ulazu, čekali smo da stane pljusak..jednog svibnja..baš sličnog ovom..Imala sam ,naravno ,haljinicu...jedna naramenica stalno je padala...a on je strpljivo popravljao..A onda je odjednom prestao popravljati..Naslonio je dlanove iza mene, na zid...Jorgovan je divlje zamirisao...Prvi poljubac..A ova me pjesma uvijek neodoljivo podsjeti na njega, na nas...onakve nepovrijeđene, nevine, strastvene, čiste, hrabre, divlje poput kiše...molili smo se da kiša nikada ne stane...i mokri se ljubili....
Čujemo se još ponekad...svakog petka..ljubavi..kako život...jesi li sretna...s vječnom toplinom..a on mi ovo još uvijek često zapjeva...
Post je objavljen 27.05.2009. u 18:57 sati.