"I feel like a winner."
Karina Pasian - Winner
Njegove plave oči gledale su je poput neke napasti koja je želi uništiti. Kada bolje razmisli, on ju je htio uništiti. Robert ju je htio uništiti. U sebi je ponavljala Ovo nije istina, ovo nije istina, ali bila je. To je bila istina veća od ikoje druge. Bio je to Robert, koliko god to zvučalo nemoguće. Željela je ne vjerovati u to i to je Aly osjetila, ali morala je. Nije bilo drugog izlaza. Htjela je nekako utješiti Alice, ali nije mogla jer ih je Robert promatrao iz trena u trena. Alice nije znala je li Robert zna da je to ona ili ne zna. Možda progovori te kaže nešto u vezi toga. Zlobno se osmjehnuo gledajući Alice i Aly svojim plavim, prodornim očima.
«Dakle, evo naših junakinja. Pomoćnica i Sunčeva Ratnica.» rekao je te mu je pogled pao na Alice. Zadržao je pogled na njoj, a onda je nastavio. «Može li nam možda Alice pokazati svoje pravo lice? Lice koje se krije iza maske?» pitao je te mu je pogled pao na Aly. Ona je lagano kimnula glavom, ali vidjelo se da to ne želi. Ali Alice je to htjela te je prvi puta te večeri progovorila.
«Sa zadovoljstvom.» nakon toga se okrenula. Našla se u zraku dok joj se tijelo polako mijenjalo.
***(Nastavljam pisati u 1. licu)***
Kada sam dotakla zemlju, kosa mi je ponovno bila plave boje te sam imala normalnu odjeću. Robertovo lice bilo je zaprepašteno. Vidjelo se da mu je to bilo iznenađenje. Nije se nadao da sam to ja. Bila sam ljuta. Ali gorjela sam u sebi. Izvana sam bila mirna. Znala sam da više ne mogu kontrolirati bijes pa sam i krenula u, da to tako kažem, napad. Htjela sam ga ozlijediti. Htjela da zna s kakvom se curom spetljao. Krivu je navlačio. Krivu je uzeo za svoju žrtvu. Iako je još uvijek bio prekrasan, za mene je sada bio pravi, prljavi gad. Najradije sam ga htjela ubiti, ali onda bih morala porazgovarati s policijom o ubojstvu. Sigurno mi ne bi povjerovali da je on taj koji je ubio sto osoba. Zato mi je trebao svjedok, a nisam ga imala.
«Kako si mi to mogao učiniti?!» glas mi je odjeknuo cijelim krajolikom. Približila sam mu se te ga svom snagom gurnula od sebe. Našao se otprilike deset metara od mene. Može se reći da sam vrlo brzo razvijala svoje moći. Bila sam nekim djelom, sretna zbog toga. Možda sam bila i prva u povijesti Sunčevih Ratnika koja je to uspjela bez ikakve vježbe. Ne znam zašto, ali činilo mi se da sam jača u svom pravom obličju, a izgleda da je tako i Aly mislila. Na ramenima vjetra potrčala sam do njega, tako da se nije stigao ni ustati.
«Samo mi još jednom tako nešto napravi i ubit ću te! U to možeš biti siguran. Kao što vidiš, brzo ravijam svoje moći, tako da sam snažnija i brža od ubojice koji je ubio sto osoba, ali ne brini, bit ćeš uhvaćen već jednom!» moj bijes je jačao. Zgrabila sam ga za majicu te ga dovukla do svoje glave. Šakom sam ga lupila točno u nos, tako da je pao na pod, iako mu s nosom nije bilo ništa. To me je malo iznenadila jer sam ga lupila svom snagom. Sigurno je i on imao neke moći. Samo malo, naravno da je. On je neka vrsta čarobnjaka. Kako sam to mogla zaboraviti? Nakon par sekundi šutnje, progovorio je, potpuno drukčijim glasom.
«Ti glupačo jedna. Kako mi ovo možeš učiniti. Još me voliš. Znam to sa sigurnošću.»
«O stvarno? Evo ti onda odgovora na tvoje pitanje, a to je: Koliko te mrzim.» Opet sam ga zgrabila za majicu, ali sada sam ga bacila dvadeset metara od sebe. Trijumfalno sam se osmjehnula gledajući u daljinu kako se Robert ne može dići. Odjednom sam čula šuštanje iza sebe. Brzinom svjetlosti sam se okrenula prema zvuku. Iz grmlja je izlazila osoba rasplesane, crne kose – Mjesečev Kerubim. «Alice, ja sam Cinthany ili Cinth. Oprosti, ali nisam znala da si ti s Robertom… ja sam također s njim… on mi ništa nije rekao. Vjeruj mi. Što se tiče mira… bi li htjela sklopiti mir između Sunčevih Ratnika i Mjesečevih Kerubima?» upitala je pružajući ruku u znak prijateljstva, gledajući me svojim žutim očima. Pogledala sam je s prezirom, ali ne zbog Roberta već zbog «mira» kojeg je željela sklopiti. Još sam se dobro sjećala onog što mi je Aly ispričala, tako da nisam bila luda da sklopim ugovor s Mjesečevim Kerubimom.
«Znaš, znam cijelu priču o vama tako da ni u snu nisam luda da sklopim bilo kakav mir s tobom.» rekla sam te sam potrčala u suprotnom smjeru. Bacila sam se u zrak radeći kolute tako da su mi koljena bila prilijepljena za ruke. Netko je nešto dovikivao, ali nisam čula. Samo znam da sam htjela otići iz tog zlobnog svijeta.
Otišla je. Više će ničega neće sjećati. Ni ove noći, ni svega provedenog ovdje. Žao mi je što me nije upoznala. Mene. Koji sam je istinski volio. Od sada je pratim. Hoću znati sve što radi. Hoću znati sve o njoj – mojoj jedinoj pravoj ljubavi. Hoću je upoznati. Hoću da ona mene upozna. Samo hoću da mi plan uspije. Ako bude trebalo, ostat ću s njom u onom svijetu samo da vrijeme provedem s njom… dok ne umrem. Sve ću učiniti. Što god bude trebalo. Samo se nadam da neću dugo morati čekati na nju.