ljudi moji pa ja zaista ne znam tko sam ja....
svi znamo da sam ja bila ona koja je toliko bila zaljubljena u tog dečka. ali ja prema tom dečku više ne osjećam ništa. osjećam samo to da mi je prijatelj, i ništa više. uopće više leptirići ne lete u trbuhu. znate kad vidite sliku od onog u kog ste se zaljubili da leptirići polete. a kod mene, leptirića nema. nisam zaljubljena, sada mi je samo prijatelj, ako je i to. možda i nije. jer kako da ga nazvim prijateljem kad se ne viđamo, kad je on u drugoj državi, ali hu kers. ja nisam zaljubljena i ne mogu još uvijek vjerovat, jer mi je do prije mjesec dana on bio sve, mada sam znala da nemam šanse kod njega jer sam balavica za njega. on je lik koji će slijedeće godine napuniti 18 godina, a ja samo 16. prema tome. on ima takav stav tako da hmmm ne bi tu bilo ništa. i drago mi je. iskreno drago mi je da ne bi bilo ništa niti da će biti išta. :D. nisam se u nikog zaljubila niti želim. pa šta? ah koda moram i ja biti jedna od osoba ne sretno zaljubljena. ovako mi je lakše.
pa uskoro je napokon kraj školske godine. jedva čekam šta je kraj zato jer je kraj s ocjenama. ali još uvijek se ne mogu pomiriti s sudbinom da više neće biti mojih prijatelja. a jbg. mora se u srednju. jer bez srednje nisi čovjek. pa sutra pišem test i to iz engleskog. ala kako mi se ništa ne da ponavljati. ali baš ništa. još u ponedjeljak me pita kemiju i to mi se neda. neda mi se više ništa u vezi škole. profesorica mi je rekla : "ja vidim da je sada tvoj stav uskoro je kraj i ne moram se puno truditi niti želim" nije puno pogriješila, ali ja se moram truditi. imam još ocjena za ispraviti, ali kada i bolje razmislim ako je budala od 32 boda mogla upast u ono šta ja želim upisati onda i ja mogu s 40 i nešto. hvača bogu da ima dodatnih bodova npr. za njemački se dobije 2 boda, ali danas mi je frend reko da se dobije za svaku godinu dva ili jedan bod. znači ja idem na njemački pet godina. ako je jedan bod onda imam pet dodatnih za njemački, ako je dva onda imam deset. naravno ako je to istina. ali jedino mene muči oću ja upasti, ali mislim da oću pa imam dovoljno bodova, a osim tog govore da se dobivaju dva boda za naočale, a ja nosim naočale :D. i još uvijek se ne mogu pomiriti s sudbinom da ću još samo dva tjedna vidjeti ove svoje luđake. kako je to brzo prošlo, kao da sam jučer krenula u prvi razred. kmeeee.
ovo vrijeme me toliko iritira. do jučer je bilo prekrasno vrijeme, a gle danas. tako je fuj vrijeme. iritira me. niš mi se neda em zbog vremena, em zbog tog šta se nisam sinoć nimalo naspavala. legla sam u pol jedan, a morala se probuditi u sedam, aaaa glupa škola. mislim mogla sam ranije leć da sam se odrekla treninga, ali treninga se ne bi odrekla da mi tito dođe i kaže moraš se odreć treninga :D. jednostavno volim svoje treninge i sve bi dala da dobijemo još koji termin ne samo ponedjeljkom i utorkom od devet do deset. bilo bi lijepo da nam neko pokoloni pola dvorane. npr. odbojkaši šta će im cijela dovrana kad imaju jednu mrežu i spuste onu neku šta je to ugl neš ko zid i kad odlete nama lopte ili njima nema šanse da odu kod njih ili nama dolete njihove. ali nema veze niko nije toliko dobar koliko se nama čini da je hh.
jao zaljubila sam se u jednu španjolsku pjesmu od dime. aaaa. prekrasna pjesma. ok je da ne znam španjolski, ali znam da je prekrasna po glazbi :D. a osim tog pa to pjeva dima bilan :D. lol. šalim se ja. evo riječi pjesme i pjesma :D