Tu u Bihaću sam i večerao u zgodnom restoranu u centru grada („River Una“, na dobrom starom engleskom), na samoj Uni, (priložena slika je napravljena s mjesta gdje sam jeo, na terasi restorana) odlične pastrve imaju – i može se platiti i bosankim markama, i hrvatskim kunama, i eurima – a sve je jeftino... pravi turistički biser.
Dok sam večerao u mirno i pomalo kišno predvečerje na par metara od mene iz Une iskoči velika pastrva, "baka" onih "porcijašica" na mom tanjuru...
Bihać je jedan od onih gradova kojima mi purgeri možemo samo zavidjeti; on ŽIVI na svojoj rijeci, ne stidi se nje poput nakaznog rođaka - kao što se Zagreb odriče Save.
Post je objavljen 09.05.2009. u 17:08 sati.