Na križanju kod Gorjeg Jelenja nailazim na omrznuti prizor; "bijelu plahtu". Prema onome što sam vidio u prolazu, purgerinjos u golfu je oduzeo prednost dečku sa slovenskim regama na plavoj Hondi. Frendovi mu sjede na obronku uz cestu i drže se za glavu. U Delnicama stajem pa uz sladoled dolazim k sebi i mislim - ja tu jedem vaniliju i šumsko voće, a on leži polomljen pod bijelom plahtom na vrućem asfaltu i uskoro će hraniti crve. Apsolviram gradivo - poštovati propise je lijepo, ali poštovati zakone fizike - to je mudro. A imati i sreće povrh toga - to je milost velikog bradatog bajkera!
Još pod dojmom, krećem iz Delnica i zamišljeno konstatiram kako sam valjda umoran jer cestom po kojoj se inače easy vozim bar devet banki sad idem 70 na sat. I nekako mi se čini i uža i zavojitija nego prije... i mjesta su mi nekako nepoznata - pa zar su im mijenjali nazive... pa ovdje nikad nije bila prodaja pastrva - jesam li ja na dobroj cesti?!? I prasnem u smijeh na granici sa Slovenijom u Brodu na Kupi! Toliko sam se zamislio da uopće nisam shvatio kako sam na krivoj cesti...
Kasnije na staroj cesti prema Zagrebu sam još tri-četiri puta prasnuo u smijeh sjetivši se kako sam pacerski i bez razmišljanja vozio pogrešnom cestom.
Post je objavljen 24.05.2009. u 16:02 sati.