Od Generalskog stola nastavljam dalje prema nekadašnjim položajima na Dugoj Gori i preko Trošmarije i Tounja odlazim za Ogulin. Te ceste su sad asfaltirane - ja ih se sjećam još makadamskim, izlokanima i punim rupa. I dalje su uske i zavojite, asfalt je dobar ali svugdje ima sipine od rubnika, koja je gotovo prema Murphyjevim zakonima najviše posuta po idealnoj putanji u zavojima.
U Ogulinu pada Cool žuja u bircu sa pogledom na Klek gdje samo uvijek obavezno stali prije nego li krenemo na penjanje, ovaj put uz preglasne lokalce i konobaricu koja s starim i pijanim mušterijama raspreda seksualne doživljaje (ah, i to je dio folklora...) i odlazim prema Bjelskom i Bjelolasici. Milina od zavojite brdske ceste - ne znam da li je bolja motorom uzbrdo ili biciklom nizbrdo!
U Jasenku uzimam izvrsnu vodu s izvora (100 m nizbrdo od ceste, preko puta ruševine stare crkve) i makadamom Begove staze odlazim u predvečerje prema Bijelim stijenama. Skrećem na odvojak prema Begovom razdolju i kasnije prema Jančarici. Nakon 18 km ponegdje rastresitog makadama i nešto razrovane šumske ceste dolazim do skloništa na Jančarici, na kojih 1230 m/nm. Gore nalazim veselu grupu planinara iz Zgb-a koji me domaćinski primaju u društvo i provodimo ugodno večer uz vatru.
Post je objavljen 23.05.2009. u 16:00 sati.