Nisam mogla odoliti da vam ne opišem događaj od prije sat vremena.Sjedim sa sinom i slušam naš lokalni radio.Čujem da je razgovor sa Rukovoditeljem poliklinike gdje moj sin ide na vježbu/jednom tjedno pola sata -skini,obuci i vježbaj-po Vojti/.On izjavljuje kako je u posjetu došao poznati njemački terapeut koji je stručnjak u Vojti,ima svoje učenike i jako je poznat te kako se može doći na pregled koji on obavlja bez naplate.Već je pregledao pacijente koji stalno dolaze i da se može prijaviti tko ima djete s cerebralnom paralizom da dođe na pregled da je tu nekoliko dana.Nazvala sam i upitala ga da li možemo doći na pregled.Na to me rukovoditelj upitao ,pa zar on njega nije pregledao?Rekla sam da je ali kada je bio beba oko godinu dana starosti,te da bih volila da ga sada vidi koje vježbe bi trebali raditi jer je u međuvremenu izrastao,kičmu iskrivio,noge su mu slabije i općenito da vidim što će reći.Zaboravila sam reći da sam dok je on davao izjavu za radio nazvala njegovu terapeutkinju da ju pitam kako njega nisu pozvali.Odgovor je bio da on od danas nije tu i da moj sin nije bio na popisu za pregled,te da zovem rukovoditelja.Ruk. mi je rekao da nazovem za 5 minuta dok on provjeri.Nazvala sam i rekao mi je da je upitao doktoricu ima li potrebe a ona je rekla da nema potrebe jer ima svoje vježbe i neka ih nastavi.ZANIMA ME U OVIH 14 GODINA VJEŽBE,RASTA ...MOGU I DALJE BITI ISTE VJEŽBE KAO SA GODINU DANA?A dotična doktorica je vidjela moga sina 2 ili 3 puta.Nemam riječi koliko sam ljuta i razočarana u ovo.Kada se krenulo s radom ovog centra kao potporu grada i ostalih institucija pismeno sam im dala pismo kako sam zadovoljna radom jer u to vrijeme smo išli 3 puta tjedno na vježbu.Nedugo zatim kako se centar širio zamoljena sam da dolazim 2 puta tjedno,pa 1 da bih na kraju bili "izbačeni" jer je doktor koji je tada radio rekao kako nema potrebe da dolazomo jer ako djete nije usvojilo vježbe za 6 mjeseci nema potrebe dalje dolaziti.I to mi je bio udarac koji neću nikada zaboraviti.A moje djete je ipak napredovalo od tada.Uz nagovor liječnice u našoj bolnici ,tada je ipak sin vraćen na vježbu ali na jednom tjedno kao i danas.Eto tako sam danas očajna da nema netko tko će učiniti sve da jedno po jedno djete napreduje u toj poliklinici pa da tako bude poznata ili da se samo čuje za nju kako bi imali što više pacijenata?????Oprostite mi ali i razumite me.
Post je objavljen 27.05.2009. u 09:34 sati.