Kako se jučer na borgman.blog zahuktala mala politička debata, u koju sam se uključila i nekim tzv. „alternativnim“ idejama, prenosim nešto stariji tekst s vecernji.hr o tematici koju kao komentator spominjem na tom blogu, obzirom da su te informacije još uvijek vrlo slabo poznate i prisutne u medijima, a smatram da je neobično važno biti obaviješten o takvim realnim i blagotvornim mogućnostima djelovanja na ljudsko društvo.
Pogled s ruba znanosti
Piše: Krešimir Mišak
Prvi koji je prepoznao i dao neko tumačenje kolektivne svijesti čovječanstva bio je Karl Gustav Jung, švicarski psihoanalitičar, koji je definirao pojam “arhetipova”, najdubljih obrazaca u ljudskoj svijesti, zapravo podsvijesti, čijim se pokretanjem u masama može postići potpuna predanost, čak i moralno neprihvatljivim idealima. Jung se bavio i tamnim dijelovima ljudske psihe, koju je nazivao “sjenom”, a njome je tumačio i neprihvatljive, nasilne i prljave postupke, inače netipične za normalna čovjeka, ali i cijele narode ili veće grupacije. Prepoznao je oblike kolektivne svijesti kod nekih plemena i situacije kada ona dominira sviješću pojedinca, odnosno kada je u hijerarhiji razmišljanja važnija od njega, što je određeno potrebama opstanka.
Puno konkretnije dokaze od psihoanalize pružili su eksperimenti poput onoga koji je u ljeto 1993. u Washingtonu organizirao dr. John Hagelin, ugledni američki fizičar i član komisije za atomsku energiju. Njegova je svrha bila smanjiti broj zločina u jednome od najopasnijih gradova na svijetu. U tom najvećem ikad napravljenom sociološkom eksperimentu sudjelovalo je 4000 volontera iz 82 zemlje. Oni su trebali svojim kolektivnim skladom, tj. umirujućim učinkom zajedničke transcendentalne meditacije pridonijeti poboljšanju situacije na području Washingtona.
Eksperiment je proveden vrlo pažljivo. Predviđanja o smanjenju broja zločina napravljena su već prije uz pomoć tiska i neovisnog odbora za nadgledanje projekta koji se sastojao od 27 najuglednijih američkih znanstvenika, istraživača i sociologa, a predviđeno je da će se broj zločina smanjiti. Tijekom iduća dva mjeseca broj zločina se zaista smanjio, čak 25 posto. Rezultati tog vrlo temeljitog istraživanja, pri kojemu su korištene FBI-jeve statistike o zločinima, objavljeni su u lipnju 1999. u publikaciji “Social Indicators Research”. U studiji su skupljena 43 slična napravljena eksperimenta koji dokazuju moć kolektivne meditacije da smiri nasilje i smanji broj zločina.
Kao nastavak istraživanja sličan je pokus s tehnikom transcendentalne meditacije napravljen i sa skupinom ljudi u Izraelu. Eksperimentom je trebalo ustanoviti hoće li mala skupina ljudi koja meditira imati velik utjecaj na konflikt u susjednome Libanonu. Grafikoni istraživanja pokazali su da je u danima kad su meditacijske grupe bile najveće i kad je umirujući utjecaj bio na maksimalnoj razini i te kako poboljšana situacija. Osjetno je smanjen broj mrtvih i ozlijeđenih u ratu te je ponovno osjetno poboljšana situacije između zaraćenih strana.
Hagelin je izračunao kako je vjerojatnost da je ova korelacija između broja osoba koje su sudjelovale u meditaciji i smanjenja nasilja samo statistička pogreška – zanemariva. Ta statistički važna studija, koja dokazuje da je kolektivnom meditacijom moguće smanjiti nasilje i spriječiti sukobe na ratom pogođenim područjima objavljena je u časopisu “The Journal of Conflict Resolution” na Sveučilištu Yale.
Taj je eksperiment na Bliskom istoku ponovljen sedam puta kako bi se vidjelo hoće li i dalje davati pozitivne rezultate. Svih sedam puta je za tih eksperimentalnih intervencija došlo do drastična smanjenja nasilja. Broj mrtvih je tijekom tih dana smanjen 80 posto, a broj ozlijeđenih 78 posto. Vjerojatnost da je sve to puka slučajnost ili neka statistička pogreška manja je od 1:10 000 000 (jedna prema deset milijuna). Hagelin je istaknuo da se u sociološkoj znanosti, pa čak i u fizičkim znanostima, vrlo rijetko događa da se nešto može potvrditi s tolikom sigurnošću te da je to možda najbolji ikad demonstrirani sociološki fenomen u povijesti sociološke znanosti.
Maharishi Mahesh Yogi, suvremeni fizičar i filozof, u svojoj teoriji rata i mira kolektivnu svijest nije smatrao samo zanimljivim predmetom istraživanja, već temeljem mnogih velikih, ali i malih događaja u našim životima. Njegova je temeljna teza da svakodnevno kršenje zakona prirode brojnih pojedinaca uzrokuje nakupljanje stresova u individualnoj i kolektivnoj svijesti, zbog čega u konačnici nastaju i ratovi. To je i razlog zbog kojeg je smislio tehniku transcendentalne meditacije (TM) i tehniku TM-sidhi, poznatu i kao jogijsko letenje (u kojoj meditanti prekriženih nogu odskaču sa strunjača, naizgled prkoseći gravitaciji), kako bi poništio stres koji smatra osnovnim uzrokom svih društvenih sukoba.
Dok razbijamo glavu i smišljamo eksperimente kako bismo pokušali dokazati postoji li svijest kolektiva ili ne postoji, Maharishi tvrdi da je svaka vlada u svijetu, bez obzira na politički sustav, samo zrcalo kolektivne svijesti države koju predstavlja. Zapravo, ne upravlja vlada državom, nego vladom upravlja kolektivna svijest zemlje te zbog toga vlada može reagirati samo na situacije koje su stvorene stanjem kolektivne svijesti. Cjelokupna povijest bilježi razočaravajuće neuspjehe država i vlada da, uza svu svoju moć, bogatstvo, iskrenu volju i dobru namjeru najblistavijih umova, uklone probleme i ratove iz života svojih građana. To pokazuje da događajima upravlja nešto što nisu prosudbe političara. To nešto jest, prema Maharishiju, kolektivna svijest.
U četrdesetak socioloških eksperimenata utvrđeno je kako je dovoljno da u društvenim zajednicama tehniku transcendentalne meditacije prakticira 1% pučanstva da bi se postigao učinak na smanjenje stresa i napetosti u kolektivnoj svijesti i, posljedično, nasilja uopće.
No, dovoljan je tek kvadratni korijen od 1% populacije nekog područja ili Zemlje ako se skupno prakticira napredna TM-sidhi tehnika, tj. jogijsko letenje. Bez obzira na to o kojoj je od dviju spomenutih tehnika riječ – taj je efekt nazvan “Maharishijevim učinkom”.
“Maharishijev učinak” potvrđen je vrlo visokom statističkom značajnošću u nizu eksperimenata. Sve su to bili tzv. dvostruko slijepi pokusi, što znači da su podatke prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a osoblje koje je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara nije bilo informirano o osnovnoj hipotezi pokusa ni o datumima eksperimentalnih razdoblja. Oni su potvrdili Maharishijevu hipotezu i postojanje kolektivne svijesti. Maharishi je tu hipotezu postavio na temelju stare vedske znanosti koja svijest shvaća kao jedinstveno polje koje leži u temelju individualne i kolektivne svijesti, a ljudskom je iskustvu dostupno kroz meditaciju.
Evo još nekoliko brojki za kraj: ukupno je na više od 200 sveučilišta i istraživačkih institucija u 30 zemalja provedeno više od 500 znanstvenih studija koje su se bavile TM-om i TM-sidhi tehnikom, a studije o Maharishijevim tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih znanstvenih časopisa i sabrane u pet debelih tomova.
Na žalost, ne znam još aktivirati linkove na blogu, pa ako želite vidjeti fotografije i komentare ( moj je onaj s nickom jodjimbo ), morat ćete se malo više potruditi :
http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimljivosti/3195399/index.do
Post je objavljen 27.05.2009. u 01:57 sati.