A što mi iđu na živcove ovi ljudovi što razvijaju emocionalne odnose sa bankomatima. Čitaju opcije na ekranu po ure, ka neki napeti krimić. Kad se konačno okuraže pritisnit neki botun, koji čak nije ni crven pomislim "evo ga krenulo je, saće to" al jok bato, onda slijedi stanje šoka. Nemile brojke na ekranu. Nakon prvotnog šoka krenu zagledat bankomat s jedne strane pa druge, pa ga pomaze, pa ga milo gledaju, one očajnije krenu sa treptanjem nadajući se da će im razgaljeni bankomat - pretvorit u + ili dodati koju nulu. Pas mater toliko puta mi je došlo da im kažem da to nije Dobra Vila neko samo običan stroj lišen ikojeg osjećaja pa i onog za lijepo, humano i socijalno ali da sam zato ja prepuna osjećaja i da ću im %&#%&#!! ako se ne maknu više! Da bi odnošaj trajao duže uvijek traže i potvrdu na kraju i kad im izbaci taj listić pomislim kako je agoniji došao kraj ali ne, ondak iđu ruski klasici, jerbo dok čitaju s listića, narafski još uvijek čvrsto držeći svoj položaj uz bankomat, imaju izraze lica kao da čitaju "Zločin i kaznu", a toliko i traje. I uvijek tako kad mi se najopakije žuri.
Post je objavljen 26.05.2009. u 22:21 sati.