Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svid

Marketing

Zaljevski zvuk & Prženje etera donosi

Večeras u Zaljevskom zvuku radimo rekapitualciju Opatijskih Barufa uz razgovor s organizatorima i slušanje bendova štop sviraše na ovim (a možda i prethodnim) Barufama (više fokus na lokalne).
Bit će nekih najava, a možda i sami sebe iznenadimo, ako već ne vas

Prženje etera u 21 sat donosi:

Dakle Marilyn Manson ima novi album. Zove se The High End of Low.
Kako mu se vratio stari drug Twiggy Ramirez očekivanja su bila velika. Osim toga iz samog Marilynovog kampa najavljivali su novi Antichrist Superstar. Jedan album koji je obilježio moju mladost i kojeg svrstavam u svojih najboljih deset albuma.
No The High End of Low nije novi Antichrist, a mislim da Manson više nikada neće snimiti tako dobar, agresivan i dubok album.
Nema Šanse, jer Antichrist je naprosto predobar.
Stoga, The High End of Low nije loš album, samo nije genijalan.
Zapravo podsjećame na one dječje fore kad smo se svađali oko bendova pa bi bilo pitanje "Šta tom bendu fali?"
"Ništa, ima viška!"
Tako i ovaj album ima par stvari viška i da je izbacio album s deset pjesama, bio bi mnogo bolji, samo je važno koje pjesme bi izabrao.
A sad ću ja reći vama što bih ja izabrao, a što bacio.
Dakle uvodna Devaur, ljubavna o tome koliko voli svoju djevojku da bi je proždro (malo Dali referenca) je dobra za lagano otvaranje albuma. Laganica koju bih pustio.
Like it.
Nakon nje dolazi najjača pržilica na albumu, Pretty as a Swastika. Agresivna kratka.
No onda imamo pop rock pjesmicu Leave a Scar. Iako je pjesma hitoidna, previša je predvidljiva i nju bih izbacio, iako ima dobre riječi, ono što te ne ubije, ostavit će ožiljak.
Slijedi nam Mansonova posveta Depeche mode pjesmi Personal Jesus ili Four rusted Horses.
Minimalizam, akustična gitara, sviđa mi se.
Onda imamo singl albuma i meni najdražu pjesmu Arma Godamnn Motherfuckin Geddon.
Radi se o klasičnoj Manson pjesmi, ala Beutiful People. Manson pjeva: "Prvo ih pokušavaš jebati, a onda ih jesti!". I to je dovoljno za razumijevanje stvari.

Nastavak albuma. Pjesma Blank and White je također jedna od boljih na Albumu. Čak malo baca na Queeens of the Stone Age. Rock and Roll.
Ali iduću Running to The Edge of the World bi izbacio jer se radi o predvidljivoj power baladi s nježnim pjevanjem i distorziranim refrenom. Da je netko drugi napisao bilo bi OK, ali Manson može bolje.
Iduću I wan't to Kill You Like They Do in The Movies bi također izbacio iako se zapravo radi o čudnoj pjesmi. Naime, stvar je duga nekih devet minuta i ima dobre djelove, ali zadnjih pet minuta, koji bi kao trebali biti psiho trip, je umjesto igranja s mjuzom i ostalim krcato Mansonovim stenjanjem. Dosadno brate.
Nakon toga slijedi još jedna psiho WOW. E nju bi pustio. Tu imamo lagano, ali samo lagano koketiranje s hip hopom, a Manson se tu vjerojatno sukobljava s bivšom ljubavnicom koja ga je željela staviti pod papuču, ali kako on kaže: "To želiš učiniti nekome kao što sam ja!?WOW!" Ili drugim riječima neće ići.
Wight Spider nam je komad industro dooma. Like it.
Onda imamo još jednu predvidljivu power baladu Unlikabel Monster. Dakle, kao što pjesma kaže, don't like it, ća s albuma!
Nakon nje još jedan favorit albuma "We're from America".
Tu se Manson obračunava sa USA militarizmom koji proždire američku djecu, a i USA malograđanštinom riječima Isus je rođen u Americi, mi smo amerikanci pričamo američki, mi vjerujemo u ono što pričamo, pričamo to jer u to vjerujemo.
Slijedi nam fantastična psihodelija I Have Just to Look Up To See Hell iz koje je uzeto ime albuma The High End of Low. Vibrirajuće đitre, depra, puno indiana bubnja, sve što očekujete od Mansona.
Ali nakon toga još jedna power balada Into the Fire, čiji je glavni instrument klavir, ali to nije to i ja bih je maknuo s albuma.
I za kraj još jedna fantastična psihodelija, pjesma zvana 15. Vibrirajuće gitare, igre s dinamikom, što je falilo na I wan't to Kill You Like They Do in The Movies i imamo savršenu pjesmu za kraj albuma.
Da zaključimo za kraj, Manson bi bio bolji kada bi bio on ili kopirao samog sebe, umjesto da tu i tamo kopira David Bowiea.
Od jedan do pet, ahhh, tri plus, a želio sam više....



Pozdrav MT, MG i MZ

Post je objavljen 26.05.2009. u 14:09 sati.