Kad su došli po djecu moja je prijateljica samo plakala i grlila ih. Njen muž nešto stariji od nje, pamtila sam ga kao decentnog gospodina, visokog, sada pak sijedog i smanjenog, jedva je progovarao. Odvjetnik sa uhodanom privatnim odvjetničkim uredom prije rata, sad je bio ruina od čovjeka. Očekivala sam da će pričati o onom što im se događalo, ali oni su šutjeli. Moja prijateljica je izbjegavala moj pogled. Ništa nisam pitala. Ljudi koji prođu velike nevolje nerado ih pričaju ili govore o njima kad prođe dovoljno vremena koji obavije, poput tankog filma rane i koliko toliko ih zacijeli. Pravi se užas ionako ne može prepričati. Donijeli su mi na dar „ Kur'an s prevodom „, tako piše na naslovnici. Donijeli su mi i knjigu o Muhamedu s naslovom: 'Zapečaćeni dženetski napitak.' Pisalo je: Izdavač, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini. Na kongresu u Pakistanu 1396. h.g. ( nisam shvatila koja je to godina. Odgovara li možda današnjem vremenu, a godine se broje po nekom Islamskom kalendaru. Ako netko zna više neka me nadopuni) Islamska liga Rabita ponudila je novčane nagrade u vrijednosti od 150.000 saudijskih rijala za pet najbolje pisanih djela o životu Resululahha itd, itd… U toj su knjizi jako dobro razrađeni odnosi arapskih plemena, mjesto njihovog prebivališta Arapski poluotok, objašnjenje o pustinji koja ih je štitila od navale susjeda i veza s cijelim svijetom preko mora na kojeg su se naslanjali. Tu je između ostalog i priča o Ibrahimu (Abrahamu) i njegovom sinu Ismailu koji se rodio prije Izaka sina koji je kasnije imao sa Sarom dotada nerotkinjom- Islam ima svoje viđenje i objašnjenja. Zanimljivo je čitati Abrahamov život iz drugog ugla, jer ga kao oca naroda svojataju i Muslimani , a i Židovi, a na neki način i mi kršćani jer ga smatramo pretkom Isusa Nazarečanina. Već vidim da sam skrenula s priče pa se hitro vraćam. -Nemamo ništa drugo, rekao je njen suprug. Kasnije sam doznala da su ostali bez kuće, tamo se netko uselio, potrajat će nekoliko godina dok su im vratili. Bilo nam je teško oprostiti se od njih. Naročito meni. Ja sam izabrala patnju ili je patnja izabrala mene tko će ga znati. S vremenom čovjek nauči da sve živi, diše i misli kao i drugi (Tin Ujević je napisao genijalnu pjesmu: 'Pobratimstvo bića u svemiru' u kojoj kaže: Ne gordi se...ima i drugih kao ti…) , i koliko god jedinstveni bili ipak smo dio svemira i nekih Božjih namjera kojih ne znamo. Ostali smo, naravno, u vezi. Kad se sve donekle smirilo otišla sam ih posjetiti. Tarik mi se bacio oko vrata. Skoro me progutao. U međuvremenu izrastao je u lijepog visokog mladića. Posebnog. Rekla sam svojoj prijateljici: Najljepši muškarac kojeg sam u životu vidjela. Spominjao se boravka u Splitu. -Doći ću tamo na studij elektrotehnike, rekao je. -O, bit će mi drago, doslovno sam uskliknula. Jasmila nije bila kod kuće. Pitala sam hoću li je vidjeti, ali nešto su pokušavali objašnjavati, nisam razumjela, kad ne žele nešto reći Bosanci (i Hercegovci, također) pređu na nekakav njihov tajanstveni način izražavanja kojeg ne uspijvaš razumjeti. Razumije samo onaj kojem je namjenjeno da razumije. Ali već je zora. Za danas sam spasila život, nastavit ću sutra pred noć sve dok ne bude tisuću i jedna priča i netko tko vlada ovim svijetom me, bez obzira na suhoću mojih priča, poštedi daljnjih tragedija. Post je objavljen 26.05.2009. u 10:51 sati.