Marketing
E moj gradonačelniče....
Volim razgovarati o politici… zbivanjima u društvu. Ti razgovori su rezervirani za virtualu i vrijeme koje provodim na poslu. Djecu strogo čuvam… od najranijeg djetinjstva… od svih tih podjela, od svih gadosti kojima je uzrok politika.
Dovela sam ih u najranijem djetinjstvu iz velikog grada u malu sredinu… i nije im bilo lako.
Puno toga im se dešavalo… s ružnom pozadinom, radi mene i mog razmišljanja. Često me zbog toga pekla savjest… ali nikada im to nisam očitala… nikada im to nisam definirala.
Objasnila sam sve događaje u životu borbom dobra i zla.... i tu je kraj priče.
U prvom krugu izbora stariji je gunđao da najradje ne bi glasao…. jer mu je sve to bezveze.
Ipak je glasao… i prilično se razočarao rezultatima izbora.
Jučer je došao doma i rekao: „Mama… ispunio sam formulare za članstvo u SDP-u.“
Pitala sam: „Pa još si neki dan bio nezainteresiran za politiku…. što je razlog toj nagloj promjeni? Znaš li da je takva odluka etiketa koja te prati cijelog života? To znači pripadanje nekoj ideji u nekom vremenu?“ Odgovorio je: „Ne filozofiraj! Ogulili su sve Piculine plakate….a tko će ih postaviti ako se ne uključimo? Sad nas je 10….a uskoro će nas biti više od 20….sve smo dogovorili!“ Za to vrijeme je manji nervozno cvilio i uletio s pitanjem – gdje on može nabaviti formulare. Večeras su nazvali i obavijestili me da ne mogu doći doma u dogovoreno vrijeme…. jer su na političkom zadatku. 
Lijepe plakate svog gradonačelnika po selu. 
I sjedim tako… čekam svoje SDP-ovce da se vrate iz noćne akcije…. i smješkam se.
Malo sam zabrinuta jer su tako zeleni…. i nemaju pojma o politici….nemaju pojma što ih čeka zbog etikete koju su si ovoga puta sami zalijepili….sami je odabrali.
Piculine plakate skidaju oni koji su im priuštili sve suze u njihovom odrastanju i to ih je naljutilo. Picula im je simbol nekog drugog svijeta… svijeta koji doživljavaju svojim….jer one koji skidaju te plakate oni jako dobro poznaju i to im je dovoljno za ovako važnu odluku.
Može li Picula izgubiti u 2. krugu?!!! Bez obzira na rezultate izbora Picula ne može izgubiti.
U malom selu gdje je njegova stranka bila nešto sporadično, potiho i baziralo se na možda pokojem pojedincu koji je to skrivao…. sada ima grupu mladih ljudi koji su se uključili samo radi njega. Ima li veće pobjede od toga? Oni ne mogu dati puno….mogu dati jednu svoju noć (za sada) i ruke za promidžbu…. vjeru u neki bolji i pravedniji svijet.
Uz sve strepnje i spoznaju što etikete znače….večeras sam ponosna. Oni nisu šutjeli. Učinili su ono što su jedino znali i mogli.
Gradonačelniče… čestitam! Nadam se da ću uskoro imati razloga za još veću čestitku!
p.s. Mladene….nas dvoje smo zajedno…. desetak godina, sporadično i u okvirima svojih mogućnosti ispravljali mnoge krive Drine…. osluškivali i čuli one kojima je to bilo najpotrebnije. Tih deset godina naše suradnje je svakako najupečatljivije desetljeće mog radnog vijeka…. Imali smo i nekih sitnih nesuglasica u nekim drugim borbama…. ali imam vam potrebu večeras napisati da mi je strašno drago što su se naša djeca našla na istoj cesti… Cesti Srebrnoj…. i silno sam ponosna na sve njih. 
Srebrna cesta
Ja ne znam tko si ti? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela o gradova-
izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrtujak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš na trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.
Na vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi druže...Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.
Gustav Krklec
Post je objavljen 26.05.2009. u 00:28 sati.