Zbog čega se jedan europski agnostik i liberal obraća kršćanstvu pitajući ga o razlozima nade
Opet moram o jednoj knjizi! Točno u 16,44 već osamnaestoga svibnja krenulo je iz Splita prema meni jedno sjajno djelo. Doista se više ne sjećam kad je pošiljka stigla, ali danas sam prekapao jednu hrpu papira na stolu i izvukao - Verbumovo novo izdanje: ZAŠTO SE TREBAMO ZVATI KRŠĆANIMA - Liberalizam, Europa, etika. Hvala dragom prijatelju i velikom čovjeku mr. Petru Balti što me se sjetio i poslao mi taj knjiški biser, o kojem sam čitao čim je objavljen u Europi.
Da sve bude zanimljivije, autor toga djela - Marcello Pera - nije neki "ćoškasti" katolik, nego agnostik i liberal! Pera je poznati filozof i političar - bivši predsjednik talijanskog senata, a to je njegovo djelo izazvalo veliku pozornost europske javnosti jer se zalaže za davanje punog značaja kršćanstvu u društvenom životu, jer smatra da je to jedini izlaz za budućnost Europe.
Zanimljivo, odmah poslije uvoda, iz kojega prenosim nekoliko bitnih misli, objavljeno je pismo Benedikta XVI autoru, u kojem se Papa pohvalno izražava o knjizi, zahvaljuje autoru na tome djelu i želi mu Božji blagoslov. Knjiga sadrži tri poglavlja (navest ću i neke naslove dijelova svakoga od njih): 1. Liberalizam, laička jednadžba i pitanje kršćanstva (Liberali na raskrižju vjere; Otpadništvo od kršćanstva; Liberalizam i antiklerikalizam; Zašto se liberali trebaju zvati kršćanima); 2. Europa, kršćanstvo i pitanje identiteta (Što je Europa; Problem duše; Paradoks europskog identiteta; Etička praznina: osoba; Bijeda laicizma); 3. Relativizam, fundamentalizam i moralno pitanje (Multikulturalnost; Integracija i obraćenje; Islamski fundamentalizam i međureligijski dijalog; Pitanje liberalne javne etike).
Dakle, zašto bismo se trebali zvati kršćanima? - pita (se) pisac Pera (inače autor brojnih knjiga prevedenih na mnoge jezike) na samom početku knjige. Naime, danas smo liberali pa se zato ne treba pozivati na kršćanstvo da bismo opravdali svoje temeljna prava i slobode. Laici smo pa vjeru možemo smatrati privatnim uvjerenjem. Moderni smo pa držimo da čovjek sve mora sam bez ikakva vodstva koje ne potječe od njegova vlastitog razuma. Djeca smo znanosti pa nam je dostatno pozitivističko, potvrđeno i dokazano znanje.
Ostalo se ne računa. Europa se ujedinjuje pa onda moramo izbjeći podjele spominjanjem kršćanstva među korijenima europskog identiteta. U svijetu ponovno izbijaju vjerski ratovi, dakle moramo izbjeći raspirivanje novih žarišta. U vlastitoj kući integriramo milijune muslimana, dakle ne možemo tražiti masovna obraćenja na kršćanstvo. U našim zapadnjačkim društvima prolazimo fazu krajnje ekspanzije prava, dakle ne možemo dopustiti da se Crkva miješa i priječi njihovo uživanje. I tako dalje.
Ova knjiga namjerava odbaciti sve te pa i dakle. Nema dvojbe da su rašireni: čitamo ih u knjigama i novinama, slušamo ih na televiziji i u sveučilišnim predavaonicama, slušamo ih od tolikih intelektualaca, gledamo ih na djelu kod tolikih političara. Bombardira nas s tolikih strana ovo nijekanje vjere, posebice ovo otpadništvo od kršćanstva pa je pravo čudo da se netko još protivi. Ja se protivim - kaže Pera...
Moje je stajalište - nastavlja on - laika i liberala koji se obraća kršćanstvu pitajući ga o razlozima nade. Ne radi se o obraćenju ili prosvjetljenju ili priznavanju pogrješaka, što je sve važno, delikatno i poštovanja vrijedno, ali i što se tiče osobne savjesti, i o tome ovdje ne raspravljam. Radi se o gajenju vjere (drugoga valjana izraza nema) u vrijednosti i načela koji obilježavaju našu civilizaciju i ponovnu potvrđivanju načela tradicije čija smo djeca, s kojom smo odrasli i bez koje bismo svi bili siromašni...
Ako je današnja Europa bez duše, to nije zato što je nije imala, nego zato što odbacuje onu koju joj je priskrbila njezina povijest - tvrdi Marcello Pera.
Ova će knjiga, siguran sam, potaknuti mnoge komentare i nekima do kraja "opteretiti" ne samo moždane vijuge nego i pomicanje praga tolerancije. Trebalo bi je dati čitati najprije političarima i studentima - posebno tijekom štrajka i blokade studija i pameti... Morali bi je obvezno pročitati diplomati (premda oni lukaviji mnogo već znaju, ali ipak...), a poglavito svi intelektualci, posebno katolički... Svakako, tko bude nepristrano čitao ovu knjigu - istinski će uživati!
PS & NB: Kad god ostanete bez teksta ili zaželite pravu riječ - potražite Verbum!
Post je objavljen 26.05.2009. u 00:16 sati.